U rubrici "UGLEDNI JAJČANI" predstaviti ćemo vam zanimljive ljude koji su ostavili dubok trag u našem gradu. Molimo sve zainteresirane da pošalju prijedloge ili gotove biografije ljudi sa fotografijama za koje smatrate da su doprinijeli razvoju različitih segmenata našeg grada Jajca.

U knjizi „Moje Jezero“ koju je napisao dr. Enes Ribić u bilješci o autoru navedeni su biografski podaci o rahmetli dr. Enesu Ribiću.

Dr. Enes Ribić sin Rasima i Fahrije-Fahre – hanume rođen je 20.05.1937. godine u Jezeru, općina Jajce. Osnovnu školu pohađao je u Jajcu, Banja Luci i Jezeru. Gimnaziju je završio 1956. godine u Jajcu, a Medicinski fakultet 1962. godine u Sarajevu. Radio je kao ljekar opće medicine u Jajcu, a 1967. godine upisuje postdiplomski studij i specijalizaciju opće medicine na Sveučilištu u Zagrebu koje uspješno završava 1971. godine. Magistrirao je 1980. godine sa temom „Utjecaj aerozagađenja na zdravlje stanovnika u Jajcu“

Prvi je ljekar iz Jajca koji je kompletan radni ljekarski vijek proveo u Jajcu, sem izbjegličkog statusa od 01. novembra 1992. godine do 08. januara 1996. godine provedenog u travničkom selu Mehurić radeći za potrebe civila i Armije R BiH. Bio je dugogodišnji načelnik Službe opće medicine i direktor Medicinskog centra Jajce od 1972. do 1976. godine. Dugogodišnji je istaknuti ekološki aktivista Jajca i osnivač ekološkog pokreta u Jajcu. Osam godina je bio član predsjedništva Republičkog ekološkog saveza Bosne i Hercegovine ispred grada Jajca. U dva mandata bio je član Predsjedništva Društva ljekara Bosne i Hercegovine ispred podružnice Društva ljekara za područje općina Jajce, Mrkonjić Grad i Šipovo. Osnivač je Jajačkog akademskog kluba na čijem čelu je bio do preselenja na Ahiret. Bio je društveno-politički aktivan. Znam da je u dva mandata bio član Općinske konferencije SSRN Jajce.

Rahmetli Enes je još u djetinjstvu, na mektebskoj nastavi, naučio lijepo učiti u Kur'anu a.š. i to znanje je trajno sačuvao. Tako je u posljednje vrijeme (naročito u vrijeme i nakon agresije na BiH) redovno, intenzivno svako jutro se družio sa Kur’anom a.š., učeći, čitajući prevod i bilježeći neke ajete i posebno ih u prevodu ponavljajući. Na njegovom radnom stolu nakon preselenja na Ahiret zatekli smo Kur’an s prevodom, udžbenik Salat – namaz i knjigu Ćamila Sijarića. Ono što posebno želim istaći kod rahmetli Enesa je poslušnost prema roditeljima. Njegova majka Fahra–hanuma u svako doba mu je mogla narediti što je potrebno, a on bi bez pogovora to izvršio. Rahmetli Enes je volio svoju porodicu, volio je ljude, volio je svoje rodno Jezero, kome se uvijek vraćao i koje nije nikada želio napustiti. Kao ljekar, specijalista opće medicine i kao čovjek, pomagao je ljudima uvijek kad je bilo potrebno i koliko je bio u mogućnosti.

Više od drugih insistirao je na posjeti rodbine i čuvanju rodbinskih veza, i druge je poticao da to isto čine. Ulagao je puno truda da izmiri članove neke zavađene porodice i sve činio da se nesporazumi prevaziđu. Svoje poznanike i prijatelje je istrajno pozivao da čine dobro, i odvraćao ih od loših postupaka. Propagirao je zdrav životni stil i javno kritikovao štetne navike kod ljudi.

Iako je u vremenu socijalističke vladavine bilo opasno suprotstavljati se prijedlozima i preporukama viših nivoa vlasti, rahmetli Enes je, mogu slobodno kazati, i tu pokazivao hrabrost i izražavao svoje neslaganje sa praksom Centralnog komiteta Saveza komunista pri izborima za organe vlasti, pa makar bio i u manjini. Ovdje želim posebno istaći jedan primjer. U jednom mandatu Općinske konferencije SSRN Jajce bili smo, dr. Enes i ja, članovi Općinske konferencije. Praksa tadašnjih jednopartijskih izbora bila je da Općinska konferencija predloži delegate za više nivoe vlasti – Skupštinu BiH i SFRJ. Tako je za općine ovoga područja prijedlog potvrđivan na sjednici Općinske konferencije. Međutim, praksa je bila da je s viših nivoa vlasti davat opis osobe koja treba biti predložena. Tako se dva puta ponovilo da je trebalo da bude predložena osoba: srpske nacionalnosti, da je žena, da je...... Na osnovu toga se u startu znalo koja osoba treba biti predložena, jer je sve nacrtano samo je izostavljeno ime i prezime. Tada je dr. Enes izašao za govornicu i u svojoj raspravi žestoko se usprotivio takvom načinu predlaganja. Njegova diskusija je dobila aplauz, ali to su bila vremena kada je prijedlog vlasti iz Sarajeva, a pogotovo iz Beograda uvijek prolazio, pa je tako bilo i ovom prilikom.

 

Rahmetli dr. Enes je preselio na Ahiret 02. februara 2012. godine u bolnici u Jajcu gdje je proveo kompletan radni ljekarski vijek.

Dženaza mu je klanjana i ukopan je na mezarju Musalla u njegovom voljenom rodnom mjestu Jezeru 04.02.2012. godine. Iako je prije na dan i taj dan snijeg neprestano padao i mnogi putevi bili neprohodni, njegovoj dženazi je prisustvovao veliki broj rodbine, komšija, prijatelja, radnih kolega i poznanika.

Upoznavajući prisutne o protokolu dženaze imam Sultan Bajazidove džamije u Jezeru Semin ef. Česo zahvalio je svima koji su došli na posljednji ispraćaj rahmetli Enesa.

Dženazu namaz predvodio je glavni imam Medžlisa IZ-e Jajce Ramiz ef. Bećirović koji je, opraštajući se od rahmetli Enesa rekao slijedeće: „ Rahmetli Enesa Ribića poznajem od 1972. godine. Bili smo istinski ahbabi i kućni prijatelji svo vrijeme otkako smo se upoznali. O rahmetli Enesu imao bih puno šta reći, ali ću u najkraćem istaći slijedeće: Rahmetli Enes Ribić je bio poznati i priznati ljekar na području Jajca pa i šire. Bio je cijenjen ljekar od svojih kolega, a isto tako i od pacijenata. Kao veliki zaljubljenik grada Jajca među prvim Bošnjacima u onom pilot projektu 1996. godine vratio se u Jajce. Kada sam u ramazanu 1997. na 1998. godinu u Jajcu obavljao teravih namaz, rahmetli Enes me je pozvao, čestitao na ponovnom uspostavljanju džemata u Jajcu rekavši: „Efendija, u mojoj kući možeš noćivati i imati ručak i iftar sve do Bajrama. Moju kuću smatraj svojom“. Ovaj i drugi njegovi gesti bili su velika podrška povratku Bošnjaka u Jajce. Kada je u pitanju Jezero i njegova zaljubljenost u ovo mjesto ovdje posebno iznosim jedan podatak. U 2004. godini počela je obnova Sultan Bajazidove džamije u Jezeru. Džamija je ozidana, pokrivena i izgrađena je munara, te su uoči Ramazanskog bajrama 12. novembra upaljeni kandilji. I sam sam teško očekivao da se kandilji i na ovoj munari ponovo upale, te sam odmah nakon iftara s hanumom otišao u Jezero. Bez ikakva dogovora u isto vrijeme, Enes i ja bili smo pred džamijom. Našu tadašnju radost i veselje nije moguće opisati. Stisak ruku, čestitanje, zagrljaj, suze radosnice. Subhanallah, Elhamdu lillah, Allahu ekber. Uzvišeni Allahu zahvaljumo Ti se na tome što si nas učinio šahidima-svjedocima obnove ove jezerske ljepotice. Naši pogledi na osvijetljenu munaru, koja je svojim kandiljima osvjetljavala Jezero trajali su nešto duže. Činilo nam se kao da su kandilji govorili graditeljima džamije, džematlijama Jezera i dobronamjernim prolaznicima putem AVNOJ-a, radujte se, veselite se, evo nas ponovo svijetlimo, naša svjetla su čista i bistra poput djevojačkih očiju. Enes i ja, kad smo se malo pribrali, kad su se emocije malo smirile međusobno smo govorili: „Kandilji sa jezerske munare večeras su poslali jasnu poruku rušiteljima i svojim svjetlom im govore, evo nas ponovo tu, gdje smo bili od 1512. godine, i mi smo podrška Bošnjacima u veselju za najveći blagdan – Ramazanski bajram“. Rahmetli dr. Enes Ribić je svoju zaljubljenost u Jezero potvrdio napisanom knjigom o Jezeru i vasijjetom da bude ukopan kod svojih roditelja u Jezeru. Svoj vasijjet da se ukopa u Jezeru on je objašnjavao da i svojim mezarom želi da čuva Jezero od prijetećeg nestanka. I zaista, bio je veliki zaljubljenik u naše Jezero, bio je veliki Bošnjak i veliki patriota države Bosne i Hercegovine.“

Od rahmetli Enesa oprostili su se predstavnici Ekološkog pokreta u Jajcu, predstavnici Akademskog kluba Jajce i predstavnica Doma zdravlja u Jajcu dr. Vesna Miketa – Dramac koja je između ostalog rekla:

Dragi naš Enese!

Ako je smrt jača od života, nije od naše ljubavi i poštovanja. Utjehu nam daje Onaj koji nam te uzeo, uzeo jer nam te i dao...jer svi smo na ovome svijetu samo u prolazu i svi se vraćamo tamo odakle smo i došli. S ljubavlju, poštovanjem i ponosom čuvat ćemo uspomenu na tebe. Danas, ovdje, u tvom rodnom Jezeru iz kojeg si krenuo uhvativši se u borbu sa životom, vraćaš se smiren i zadovoljan. A mi koji smo ovdje možemo samo da kažemo: Hvala ti za neizmjernu pažnju, nemjerljivo prijateljstvo, za sve što si činio i učinio za sve nas i neka tvoja plemenita duša počiva u miru."

Rahmetli Enes bio je oženjen Džemilom Bajrami iz Gostivara u Makedoniji s kojom ima dvoje hairli djece: sin dr. hadži Nihad je takođe ljekar, a kćer Sajma je farmaceut. Nihad je oženjen suprugom Nadirom sa kojom ima tri kćeri: Džanu, Zerinu i Enidu. Sajma je udata i sa mužem Senadom Alićem ima sina Nedima i kćer Nejru. Dvoje unučadi nakon dženaze u kući pred dovu ispravno proučiše po jednu suru.

Molimo Uzvišenog Allaha da rametli Enesa nagradi Firdevsi džennetom, a porodicu da obaspe saburom. Amin.

Ramiz Bećirović