U rubrici "UGLEDNI JAJČANI" predstaviti ćemo vam zanimljive ljude koji su ostavili dubok trag u našem gradu. Molimo sve zainteresirane da pošalju prijedloge ili gotove biografije ljudi sa fotografijama za koje smatrate da su doprinijeli razvoju različitih segmenata našeg grada Jajca.

Rođen je 1898. godine

u selu Večići, općina Kotor Varoš, na rodost oca Selima i majke Zejne-hanume. Rušdiju je završio (najvjerovatnije u Kotor Varoši), a zatim školovanje nastavlja u Okružnoj medresi u Banja Luci i završava sedam razreda.

DEKRET 25.12.1920

Reisu-l-ulema za Bosnu i Hercegovinu je 25.12.1920. godine dao Muharem ef. Botiću Dekret o postavljenju na dužnost imama i sibjan muallima u selu Bešpelj.  Dekret je dat na prijedlog  Kotarskog vakufko mearifskog povjerenstva u Jajcu od 13.08.1920. godine br. 71 i prijedlog Vakufske direkcije u Sarajevu od 10.12.1920.  godine br. 9392, a u saglasnosti sa postojećim propisima. U Dekretu je između ostalog napisano: “Postavljam imenovanog za imama i sibjan muallima u selu Bešpelj, srezu Jajačkom, te Vam preporučujem da ovu dužnost marljivo vršite i dobro se vladate. U Sarajevu 25.12.1920. godine. U potpisu reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević.”

 

UVJERENJE 06.07.1928.

Kotarski šerijatski sud u Jajcu izdao je Muharem ef. Botiću Uvjerenje broj: R.36/1928., u kom se potvrđuje, da je na osnovu odnosne Uredbe o vođenju Muslimanskih matica rođenih, vjenčanih i umrlih muslimana, te u smislu dotičnog pravilnika i naređenja Ministarstva vjera u Beogradu broj 48850 od 08.12.1927. zapisnički izvršio propisani ispit dana 06. jula 1928. godine i da ga je našao sposobnim za vođenje pomenutih matica. U potpisu šerijatski sudac Mehmed Alija Kapetanović.

 

POTVRDA 1243/28

Reisu-l-ulema za Bosnu i Hercegovinu Džemaludin ef. Čaušević izdao je potvrdu dana 16. septembra 1928. godine, u kojoj se potvrđuje, da se Muharem ef. Botić osposobio za vršenje i onih imamskih dužnosti koje su propisane Uredbom i Pravilnikom Ministarstva vjera VMBR. 6631 od 05. decembra 1927. godine.

 

UVJERENJE 450/28

Muftijski ured u Travniku je 13. jula 1928. godine izdao Uvjerenje br: 450/28., kojim se potvrđuje da je Botić Muharem ef. imam iz Bešpelja, srez Jajce, na osnovu zapisnika o ispitu, položio ispit iz svih Uredbom propisanih predmeta.  U uvjerenju  je navedeno da je položeni ispit na osnovu: “ Uredbe Ulema Medžlisa za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu od I. juna 1927. godine broj 450/27 “ Za muftiju je potpisao Mehtič.

 

DEKRET 31.08.1928.

Muharem ef. Botić dobio je Dekret kojim je imenovan imamom, hatibom, muallimom (vjeroučiteljem) u Dnoluci, srez Jajce, oblast Travnik broj 130/1928., a isti je potpisao reisu-l-ulema Islamske zajednice Džemaludin ef. Čaušević 06. decembra 1928. godine. Ovim dekretom reisu-l-ulema je ovlastio Muharem ef. Botića za vođenje Matice rođenih, vjenčanih i umrlih muslimana u Bosni i Hercegovini u smislu Uredbe Ministarstva vjera u Beogradu od 05. decembra 1927. godine VMBR.6631 i Pravilnika za izvršenje te Uredbe. Na osnovu ovoga dekreta Muharem ef. Botiću je dato pravo na dobijanje dodatka na skupoću ponovo u smislu Uredbe Ministarstva vjera u Beogradu 88.900 od 28. jula 1925. godine o dodacima na skupoću sveštenstva svih Ustavom usvojenih konfesija. Na kraju dekreta stoji slijedeće: “Nastojte da svoje vladanje udesite u granicama šerijata i da uvijek služite dobrim primjerom svojim džematlijama ukazujući dužno poštovanje pretpostavljenim vlastima i službenim organima. Ovaj dekret je izdat na prijedlog Kotarskog vakufskog-mearifskog povjerenstva u Jajcu od 31.08.’28. broj 190 i Vakusko mearifskog vakufskog odbora u Sarajevu, od 23.07.1928. broj 3471/28, te zaključka Ulema medžlisa za Bosnu i Hercegovinu od 26.11.’28. godine broj 1946/28.”

VJENČANI LIST 23.09.1930.

Muharem ef. Botić sin Selima se vjenčao sa Imamović Sadikom, kćerkom Šerif ef. iz Lupnice, svjedoci su bili Mujo Begić iz Lupnice i Ibro Julardžija iz Bešpelja. Propisani mehr muedždžel je 400 dinara. Činovnik koji ih je vjenčao je Hasib Mujić. A da je to sve tako nađeno i u nazočni vjenčani list stavljeno to je potvrđeno potvrdom šerijatskog sudije Mehmed Alije Kapetanovića potvrdom od 10.06.1935. godine.

 

Ono što se da zapaziti iz vjenčanog lista jeste da su umjesto datuma rođenja mladenaca upisivane godine starosti, te je za Muharem ef. upisano da je imao 32, a za Sadiku da je imala 22 godine i drugo da je on bio udovac a ona djevojka.

 

PRODUŽENJE DEKRETA 13.03.1934.

Ulema medžlis u Sarajevu je na svojoj sjednici od 26.11.1933. pov.br. 116/33 postavio gospodina Botić Muharema ef. za džematskog imama (vjeroučitelja, muallima, matičara, imama i hatiba) džemata Dnoluke u Divičanima, srez jajački. Dekret je izdat 13.03.1934. godine, a u potpisu je predsjednik Muftić.

Ulema medžlis u Sarajevu je 12.02.1936. godine Muharema ef. Botića, imama iz Divičana sistematizacijom radnih mjesta preveo u džematskog imama u Divičanima, srez Jajce i razvrstao u treću grupu zvaničnika sa trećim stepenom plaće te stanarinom, dodatkom na skupoću i dodatkom na djecu po odnosnim propisima pragmatike, a prinadležnosti će mu teći od dana polaganja zakletve.

ZAKLETVA

Na osnovu zapisnika od 15.marta 1936. godine u Sreskom vakufskom mearifskom povjerenstvu u Jajcu Muharem ef. Botić je polagao zakletvu u kojoj se kaže: “Ja, Botić Muharem kunem se Bogom Svemogućim i Sveznajućim da ću se pokoravati propisima Islamske vjerske zajednice i svim naređenjima svojih pretpostavljenih, da ću se u službi i van službe pristojno ponašati, da ću službenu tajnu čuvati, da ću svoju dužnost vršiti savjesno, marljivo i nepristrasno imajući na umu interese Islamske vjerske zajednice i izbjegavajući sve ono, što bi bilo na štetu povjerene mi službe.” U potpisu su Botić Muharem i predsjednik Povjerenstva.

 

Iz dostupnih papira koji se nalaze u dosijeu Muharem ef. Botića da se zaključiti sljedeće:

1. Da je završio sedam razreda Okružne medrese u Banja Luci što je upisano na osnovu priložene Svjedodžbe

2. Da je završio imamasko matičarski tečaj o čemu je priloženo Uvjerenje

3. Da je položio imamsko matičarski ispit kod Sreskog šerijatskog suda u Jajcu - Uvjerenje br.36/28

4. Da se služio arapskim i turskim jezikom

5. Da je odslužio kadrovski vojni rok kod 2. čete 3. bataljona 22. pješadijskog puka u Kratovu gdje je dobio čin kaplara, a u potpisu komandira čete poručnika Ante J. Sedmaka.

 

Muharem ef. Botić je penzionisan 12.03.1947. godine, broj Rješenja 722/47

 

Sve do 30.11.1954. godine Muharem ef. Botić imao je rješenje o honorarnom radu na mjestu imama u džematu Divičani.

 

Ulema medžlis u Sarajevu je Muharemu ef. Botiću, a na prijedlog Vakufskog povjerenstva u Jajcu br: 412/5 od 04.11.1954. godine, a na osnovu dopisa Zavoda za socijalno osiguranje NRBH u Sarajevu od 23.11.1954. Ulema medžlis je na svojoj sjednici,  a na osnovu tačke 5. člana 22. Ustava Islamske vjerske zajednice u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji odobrio Muharem ef. Botiću, penzionisanom vjerskom službeniku da može besplatno vršiti dužnost imama i hatiba džamije u Divičanima, srez Jajce, tj. bez prava na honorar za taj rad bilo iz vakufske kase, bilo od pojedinih pripadnika Islamske vjerske zajednice.

 

Uvjerenje završeno sloganom “smrt fašizmu-sloboda narodu”, a potpisao je predsjednik H.Talić.

 

Iz ovog Rješenja je vidljivo da je ono dato retroaktivno,  jer je Muharem ef. imamsku dužnost obavljao honorarno od penzionisanja 1947. godine.

 

Tragajući za nekim dokumentima koje je Muharem ef. izdavao kao imam matičar došli smo do jedne kućne liste izdate u Matičnom uredu u Divičanima 19. maja 1935. godine. U potpisu je Imam – Matičar:  Botić M.

 

Završni dio Kućne liste sa štambiljom i potpisom

 

 

 

Rješenjem Vakufskog povjerenstva 26.11.1954. Muharem ef. Botić je razriješen i honorarne imamske dužnosti sa danom 30.11.1954. godine.  U potpisu je predsjednik Mustafa Hadžiosmanović. Ovim Rješenjem opozvano je Rješenje od 18.11.1953. godine, kojim je Muharem ef. postavljen na dužnost imama, hatiba i muallima honorarno sa skraćenim radnim vremenom.

 

Uvidom u dokumente Muharem ef. Botića koje smo naveli u ovom tekstu, ustanovili smo da je kod Vakufskog povjerenstva u Jajcu svaki dokument, pored broja protokola, popraćen tekstom o tom dokumentu. Iz ovog se da zaključiti da se i u tom vremenu posvećivala velika pažnja evidentiranju i dokumentovanju svega što se dešavalo, posebno kada su u pitanju imami.

 

O Muharemu ef. Botiću razgovarao sam sa džematlijama  Dnoluke (Divičana i drugih sela u Dnoluci) kojima je Muharem ef.  bio  imam, hatib i muallim, imam matičar,  te sa njegovim sinovima Muhamedom i Šekibom i kćerkom Fatimom, te sam iz tog razgovora izdvojio slijedeće:

 

Muharem ef. Botić je 1948. godine uspio poslati pet učenika u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu sa područja Dnoluke. Četvorica su završili po četiri razreda Medrese. Jedan od njih je Muharemov ef. sin Muhamed koji nam u razgovoru pored ostalog reče:  “ To su bila najteža vremena za učenike Gazi Husrev-begove medrese. UDBA je te učenike, a posebno hodžinske sinove registrovala kao Mlade muslimane, te ih je i kasnije držala pod stalnom prismotrom bez obzira šta su radili i čime su se bavili”.

 

Pored imamske, hatibske i muallimske dužnosti, te dužnosti imama matičara koje je Muharem ef. na najbolji mogući način obavljao on  je bio i istinski vođa i predvodnik svoga naroda na području Dnoluke. Na čelu kolone džematlija iz Dnoluke dolazio je na mevludske svečanosti koje su održavane na Starom gradu u Jajcu i u džamiji Esme Sultanije. Svake godine je organizovao odlazak na Ajvatovicu i predvodio kolonu-povorku konjanika. Bio je jako omiljen i cijenjen na području Dnoluke pa i šire. Za trideset četiri godine imamskog rada i djelovanja na području Dnoluke Muharem ef. je zaista mnogo uradio.

 

Samo Uzvišeni  Allah dž.š. zna koliko je Muharem ef. obavio akika novorođenčadima u Dnoluci, koliko je djece upisao u knjigu rođenih, koliko je umrlih upisao u knjigu umrlih, koliko je šerijatskih vjenčanja obavio, koliko je djece kelime-i-šehadetu podučio i koliko je djece naučio da uče u Kur'anu a.š.

 

Da bi ovaj tekst o Muharem ef. Botiću bio potpuniji posebno ćemo istaći riječi Sadije-Sade Duranovića, jednog od pet učenika Gazi Husrev-begove medrese koje je Muharem ef. Botić poslao u medresu 1948. godine. Sadija je rekao slijedeće: “Svi učenici su u Gazi Husrev-begovu medresu došli sa četiri razreda osnovne škole i svi smo polagali prijemni ispit koji smo uspješno položili. Za odlazak u Gazi Husrev-begovu medresu i naš uspjeh na prijemnom ispitu ponajviše je zaslužan Muharem ef. Botić. Četvorica nas završili smo po četiri razreda, a dalje školovanje nismo mogli nastaviti ponajviše iz finansijskih razloga. Muharem ef. je sve do 1948. godine, do formiranja džemata u Bučićima bio imam za cijelu Dnoluku. Bio je to sposoban imam koga smo mi nazivali “naš imam”. Taj naziv “naš imam” isticali smo kao vid naše hvale imamu. Kada je 1920. godine Muharem ef. došao na Bešpelj ubrzo se pročulo da je na Bešpelj došao dobar i sposoban imam. Rahmetli dedo je slao moga babu Sajda na Bešpelj, koji je tada imao 10 godina, da uči pred Muharem ef., a stanovao bi kod daidže Juse Julardžije.

 

Posebno želim istaći da je Muharem ef. bio jako komunikativan, te da je za vrijeme Drugog svjetskog rata imao dobru saradnju sa katoličkim svećenikom koji je djelovao na području Dnoluke, te je velika zasluga Muharem ef. i pomenutog svećenika da je Dnoluka u tom vremenu ostala netaknuta“.

Muharem ef. Botić se dva puta ženio. Prva njegova žena bila je Hadžija Nasup sa Bešpelja sa kojom je imao dvije kćeri Rabiju i Refiju. Hadžija je na ahiret preselila 1929. godine. Druga njegova životna saputnica bila je Sadika Imamović. S njom je imao devetero djece: Safija, Aiša, Fatima, Hatidža, Muhamed, Šekib, Ibrahim, a dvije kćerkice su umrle ubrzo nakon rođenja.

 

Muharem ef. Botić ima dosta potomaka: Najstarija kćer Rabija imala je dvoje djece.

 

Sin Muhamed pohađao je Gazi Husrev-begovu medresu, ali je završio zanat, a zatim ekonomsku školu. Ima dvoje djece.

Sin Šekib je takođe zanatlija. Imao je troje djece. Najstariji sin Muharem ef. je završio Gazi Husrev-begovu medresu, a zatim Islamski teološki fakultet - sada Fakultet Islamskih nauka u roku od dvije godine. I on je bio imam u Divičanima, zatim u Sanskom Mostu gdje ga zatiče agresija na BiH 1992. godine. Zločinci ga odvode u logor u Sanskom Mostu, a zatim u zloglasni logor Manjača. Nakon razmjene nekoliko mjeseci je bio kod roditelja u Vrbanji. Posredstvom Međunarodne zajednice odlazi u Zagreb, zatim u Austriju gdje je preselio na Ahiret.

Treći sin Ibrahim ima troje djece. Ostao je da živi u Prijedoru. Kćer Safija ima dvoje djece. Kćer Aiša ima troje djece. Sin Hajrudin završio je Gazi Husrev-begovu medresu. Bavi se biznisom. Drugi sin je hafiz Izudin. Nakon srednje škole završio Fakultet islamskih nauka i hifz. Trenutno je mujezin u Begovoj džamiji.

Kćer Fatima je prva djevojčica koja je iz Dnoluke krenula u punu osmogodišnju školu u tome vremenu. Završila je učiteljsku školu, vratila se na područje Jajca i sav radni vijek kao učiteljica provela je u Dnoluci. Udata je za Hidajeta Zjaju i imaju tri sina: Almir, Denis i Tarik. Tarik Zjajo je prof. njemačkog jezika i zaposlen u Srednjoj strukovnoj školi u Jajcu.

Kćer Hatidža poginula je 1987. godine sa mužem Mirsadom Kapetanovićem u Mađarskoj, vraćajući se u domovinu. Imala je dvoje djece, Naima i Belmu.

Muharem ef. je živio u porodičnoj kući u Divičanima do 1960. godine, kada seli u Čejreke kod Prijedora, gdje je 1964. godine u 66. godini života preselio na Ahiret. Ukopan je u mezarju pored tadašnje džamije u Čejrecima.

 

Njegova druga saputnica Sadika hanuma ga je nadživjela. Posljednje godine svoga života provela je kod sina Šekiba u Vrbanji kod Banja Luke. Na Ahiret je preselila početkom 1992. godine. Ukopana je u mezarju u Vrbanji.

Za Muharem ef. Botića smatram važnim posebno istaći   sljedeće: „Muharem ef.  je bio naš bosanski tradicionalni hodža i tradicionalni bosanski  musliman, hodža koji je uz pomoć Allaha, dž.š., i uz veliko zalaganje naših dobrih djedova i nena, na ovoj vjetrometini,  u teškom prošlom vremenu, čuvao  Dini-Islam i našu tradiciju“.

Polazeći od toga da o ljudima treba zapamtiti sve ono što je dobro, i to isticati radi pouke drugima, sa zadovoljstvom smo istražili imamsko-hatibski rad Muharem ef. Botića koji je iznesen u ovom tekstu da bismo ovog velikana otrgli od zaborava.

Želim se zahvaliti saradnicima na ovome tekstu: Zijad ef. Suljiću, prof. Fikretu Čančaru i sadašnjem imamu u Divičanima Emin ef. Duranoviću kao i djeci Muharem ef., Muhamedu, Šekibu i Fatimi-hanumi, te Sadiji-Sadi Duranoviću.

Upućujem dovu Uzvišenom Allahu dž.š., da se smiluje rahmetli Muharem ef. Botiću, da mu ukabuli dobra djela, da mu oprosti grijehe i da ga nastani u Firdevsi-džennetu. Amin.

U Jajcu, ponedjeljak 13. april 2015. godine.

 

Ramiz Bećirović