Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je institucija Bosne i Hercegovine uspostavljena na osnovi Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika koju je donijelo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na 119. sjednici, održanoj 21.12.2001. godine, a kojom su, u skladu sa odredbama Aneksa 8., utvrđeni osnovni principi i ciljevi djelovanja Komisije, te njeni primarni zadaci i ovlaštenja kao institucije Bosne i Hercegovine. Odluka je objavljena u “Službenom glasniku BiH“, br. 1/02 i 10/02.

1.Historijsko/povijesno područje – Bedemi i tabije starog grada Jajca

 

Među gradovima srednjevjekovne Bosne Jajcu pripada izuzetno mjesto. To je jedno od malobrojnih očuvanih utvrđenih gradskih naselja sa svim odlikama urbanog središta u XV stoljeću. Arhitektonski spomenici uvjerljivo ilustruju srednjevjekovnu umjetnost i različita politička stanja u Jajcu. U doba Hrvoja Vukčića ovdje je dominantna lokalna građevinsko - klesarska radionica, dok su u doba posljednjih bosanskih kraljeva u Jajcu radili majstori iz Dalmacije (kasna gotika primorskih gradova kao i znaci rane renesanse). Matija Korvin u banovinu dovodi majstore iz srednje Dalmacije, kao i majstore iz mađarskog okruženja.
Sistem gradske utvrde i odbrambenih zidova građen je u nekoliko faza. Iako one nisu u potpunosti utvrđene, i ne mogu se sa sigurnošću datovati svi njihovi dijelovi, ipak može da se uspostavi osnovna hronologija gradnje. Osnovni elementi po kojima mogu da se razdvoje faze su: način gradnje, oblici fortifikacija ili njihovih pojedinih elemenata i sastav vezivnog kreča.
 


2.Mjesto i ostaci povijesne/historijske gradevine Buriceva - Burica kuca u Jajcu 

Objekt Buriceve ili Burica kuće je bio smješten u južnom dijelu grada Jajca, u neposrednoj blizini jajačkih Katakombi, Medvjed kule i Crkve sv. Marije. Objekt se nalazi u ranijoj ulici Ejuba Ademovica br. 19. Burica kuca, koja se nalazila u neposrednoj blizini Crkve sv. Marije, bila je gradena na dvije etaže, a po tlocrtnoj koncepciji imala je ciste oblike dosta karakteristične za gradsku stambenu arhitekturu Jajca. Poseban akcent objektu davao je visok četverostrešni krov sa klasičnim pokrovom od drvene šindre i nezaobilaznim badžama na krovu. Osnova prizemlja bila je pravilan pravokutnik dimenzija 11,50 x 9,50 m. Sličnih dimenzija i oblika je bio i kat objekta. Streha krova izlazila je iz ravni zida za približno 50 cm cijelom dužinom objekta, osim dijela krova koji je natkrivao drvenu verandu, gdje je prepust iz razloga natkrivanja stubišta i verande bio veći. Enterijer objekta bio je dobro osvijetljen velikim brojem prozora, kojih je u prizemlju bilo ukupno sedam, dok je na katu taj broj bio veći i iznosio je deset.
 


3.Mjesto i ostaci povijesne/historijske gradevine - Crkva Presvete Bogorodice u Jajcu, s pokretnim naslijeđem koga cine pet ikona s ikonostasa

Pravoslavna Crkva Presvete Bogorodice smještena je izvan gradskih zidina, u novom dijelu Jajca, sjeverozapadno od Banjalucke kapije . Izgradnja crkve započela je 1930. godine. Crkva je dovršena krajem 1935. godine. 16. jula 1939. godine izvršeno je osvećenje zvona koje je obavio mitropolit zagrebački, gospodin Dositej. Crkva Presvete Bogorodice u Jajcu predstavljala je u arhitektonskom smislu tipičan sakralni objekt urađen u duhu historicizma. Prostorni sklop i dekorativni elementi ukazuju da se graditelj opredijelio za tzv. «srpskovizantijski» stil, omiljen kod jednog broja srpskih arhitekata u trećoj i četvrtoj deceniji 20. stoljeća. Tako u osnovi objekt pokazuje ugledanje na svedeni tip raške gradevine, dok u realizaciji fasada slijedi tokove moravske škole graditeljstva. Crkva Presvete Bogorodice u Jajcu je bila jednobrodna crkva, s oltarom, pripravom i peterostrukom oltarskom apsidom smještenom na istočnoj strani. Naizmjenično postavljeni horizontalni redovi sedre u kombinaciji sa omalterisanim plohama zida između njih, također podsjećaju na srednjovjekovno srpsko crkveno graditeljstvo. Crkva je s vanjske strane imala čitav niz različitih vrsta dekoracija, poput vrlo složenih i jakih vijenaca, arhivolta, stupova, pilastara i druge sitnije ornamentike. Ručno rađeni ikonostas - djelo majstora Hajrudina Kršlaka, bio je izuzetno vrijedan dio crkvenog enterijera.  Ikonostas, sav u duborezu, bio je bogato 52 ukrašen motivima narodne umjetnosti Janja. Crkva je u potpunosti srušena u toku rata 1992 – 1995. godine miniranjem. Ostao je sačuvan samo njen zvonik i dio podne konstrukcije



4.Graditeljska cjelina Crkva sv. Ive u Podmilacju

Graditeljska cjelina Crkva sv. Ive nalazi se u selu Podmilacje, udaljenom 10 km od Jajca, putem prema Banjoj Luci. Prvi put Podmilacje se spominje 1461. godine u povelji kralja Stjepana Tomaševića koji poklanja ove prostore knezu Radivoju. U isto je vrijeme vjerojatno sagrađena i Crkvica sv. Ive  
Crkva sv. Ive u Podmilacju do temelja je srušena 1. marta 1993. godine. Istovremeno je srušeno cijelo svetište: župne kuće, te vanjski oltar. Podrucje Crkve sv. Ive u Podmilacju predstavlja prostor hodočašća za katolike. Jednom godišnje, uoči Dana sv. Ive – 24. juna, mnoštvo ljudi posjećuje ovo mjesto. Stara crkva sv. Ive je imala dimenzije 15,85 dužine i 8,50 metara širine, bez sakristije koja 3,10 metara izlazi iz zida lade. Crkvu su činila 4 osnovna elementa: lada, svetište, sakristija i toranj.  Sakristiju je sačinjavala prostorija dimenzija 3,60x2,70 m, oskudno osvijetljena manjim prozorom četvornog oblika. Nova crkva sv. Ive predstavljala je tipično arhitektonsko rješenje crkava nastalih s kraja XIX i početka XX stoljeća, rađena u maniru historicizama s elementima neo-romanike i neo-gotike. Crkva je bila trobrodno riješena, sa masivnom apsidom s kontraforima na sjevernoj strani i transeptom u osovini istok – zapad. Sa istočne strane nove crkve, uklopljena je stara crkva i pretvorena u krstionicu.  Uz bocne zidove crkve nalazili su se pravilno raspoređeni kontrafori, između kojih su bile trifore s jako naglašenim centralnim prozorskim otvorom i završetkom u vidu prelomljenog luka koji optički, a ne konstruktivno, povezuje dvije susjedne kontrafore. Crkva je bila pokrivena dvostrešnim krovom, izuzev apside kod koje je krov bio petostrešan. Krovni pokrivač bio je od industrijskog crijepa. 

 


5.Graditeljska cjelina - Crkva sv. Marije (pretvorena u Fethiju, 1528. godine) sa Zvonikom sv. Luke u Jajcu 

Spomenik Crkva sv. Marije s Tornjem sv. Luke nalazi se unutar historijske jezgre Jajca, u podnožju citadele. Objekt ima nekoliko graševinskih faza. S obzirom na slojevitost i vremenitost objekta, brojna prekrajanja i rušenja kojima je bio izložen u toku svoje historije, nije moguće pouzdano utvrditi prvobitni oblik objekta. Pretpostavlja se da je prvi oblik objekta bio jednostavna jednobrodna bazilika s odlikama romaničkog stila - jednostavna propovjednička crkva sa širokim brodom i pravougaonim izduženim korom (svetištem) na čijem je kraju stajao oltar prislonjen uz zid. Crkva je adaptirana u džamiju početkom XVI stoljeća. Koristila se sve do požara 1832. godine. 
 



 
6.Povijesna građevina Dizdareva ili Ženska džamij

Dizdareva se ili Ženska džamija nalazi u gornjem dijelu grada, tzv. Gornjoj Mahali, neposredno pored jajačke citadele, ulica Starogradska Džamiju je izgradio Sulejman-beg Kulenovic 1812./13. godine. Podatak se o godini izgradnje nalazio na tarihu iznad portala koji se zadržao do 1992. godine. Tarih je imao dimenzije 40x96 cm, a natpis je bio isklesan u prozi na arapskome jeziku
Dizdareva džamija u Jajcu spada u tipološku seriju centralnih jednoprostornih džamija bez sofa, bez munare, sa zidanom kupolom koja je skrivena šatorastim cetverostrešnim krovom. Isto tipološko određenje, koje nije često u Bosni i Hercegovini, ima i Sinan-begova (Okica) džamija u Jajcu, koja se nalazi u neposrednoj blizini Dizdareve džamije.  Cijeli je unutrašnji prostor zasveden kamenom kupolom na trompama visine 4,45 m od poda džamije. Debljina je zidova različita i na nekim mjestima u istočnoj strani iznosi približno 65 cm, dok na nekim mjestima u zapadnom zidu iznosi 75 cm. Vanjski je i unutrašnji sloj zida rađen od priklesanog vapnenca s vezivom od vapnastežbuke, a ispunu zida sačinjavaju komadi tvrdog lomljenog kamena u vapnenastoj žbuki.  Enterijer je džamije bio ožbukan i oslikan tradicionalnim motivima koji su predstavljali floralne motive – vijence i listiće. Objekt je imao strm četverostrešni krov kao i okolni stambeni objekti, a bio je pokriven kestenovom šindrom.

 
7.Dom AVNOJ-a u Jajcu s pokretnom imovinom koju sačinjavaju: portreti Tita, Staljina, Ruzvelta i Cercila

Objekt je smješten u južnom dijelu grada Jajca, na desnoj obali rijeke Plive, ispod velikog sedrenog platoa i u neposrednoj blizini ostalih spomenika graditeljskog i prirodnog naslijeđa Jajca. Objekt je jednokatnica longitudinalne osnove. Namjena objekta – Sokolski dom – diktirao je raspored prostorija. U suterenu je bio prostor za ogrjev i sanitarije, u prizemlju glavna – društvena dvorana s pozornicom, upravnim prostorijama, sanitarnim čvorom i drugim manjim prostorijama, dok su na katu bile smještene prostorije biblioteke i čitaonice te stan domara. Sala je veličine 18,00x14,40 m s dvije kolonade stupova sa strana. Sala je obostrano osvijetljena s dva reda prozora. U prednjem dijelu je pozornica s potrebnim prostorima za predstave. 
Pokretno naslijede - Prostorija u kojoj je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, uređena je kao spomen-soba, na osnovi sjećanja i fotografija. Na pozornici su postavljena dva stola, sastavljena i prekrivena crvenim platnom. Iza stola, u jednom redu postavljeno je osam drvenih stolica.  Pred pozornicom je postavljen podij na koji se silazilo preko tri stepenice. Tu je postavljen sto sa govorničkim stalkom, u čijoj pozadini se nalazila bista maršala Tita. Poslije rata Augustincic je ponovo napravio bistu maršala Tita na osnovi fotografija snimljenih na zasjedanju. Kralj je pogubljen u periodu između 29. svibnja i 10. lipnja 1463. godine. 



8.Podrucje i ostaci graditeljske cjeline - Čaršijska (Esme Sultanije) džamija sa pratećim objektima: šadrvanom, stambenim objektom, mektebom i haremom

Esme Sultanije džamija nalazi se u centru jajačke čaršije, u glavnoj ulici koja povezuje Travnicku i Banjalucku kapiju.
Esme Sultanije džamija pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije, sa natkrivenim sofama i kamenim minaretom. Nad približno kvadratnom osnovom unutrašnjih dimenzija 9,49x9,55 metara nalazila se nešto izdužena kupola koja nije odražavala pravi oblik polulopte, što je odvajalo od ostalih većih džamija potkupolnog tipa. Po svojoj konstrukciji objekta je
spadao u tip građevine gdje je prelaz iz kvadratnog oblika u kupoli izveden na pandantivima. Ispod konstrukcije kupole džamija je imala osam prozora s tranzenama. Kupola je bila oslonjena na četiri točke, a visina objekta mjerena od poda do vrha tjemena kupole iznosila je oko 13,0 metara. Zidovi džamije bili su od kamena krečnjaka i sedre debljine od 118 – 120 cm. Munara je bila vitka i vrlo proporcionalna, izgrađena od istog kamena od koga i džamija. Baza munare je bila osmostruna dok je tijelo munare imalo šesnaest strana. Prelaz iz osmerougaonika u šesnaestougaonik riješen je iznad baze munare. Baza munare je dekorirana motivima u formi pupoljka. Ovaj motiv se u stiliziranoj formi javlja i na dnu i pri vrhu tijela munare, ispod šerefeta. U sklopu džamijskog kompleksa nalazili su se i šadrvan, mekteb i groblje. Šadrvan je bio pokriven drvenom nadstrešnicom s kupolom koja je ležala na osam drvenih stupova.



9.Povijesni spomenik zvani Kraljev grob u Zastinju kod Jajca
Lokalitet zvani Kraljev grob nalazi se na zaravanku Borovi, na oko 520 m nadmorske visine, na južnoj padini brda Huma, tj. dijelu zvanom Podhum. Brdo Hum okružuje Jajce s juga, iznad Kozluka, na desnoj obali Vrbasa. 
Do lokaliteta se dolazi makadamskim putom od Kozluka ka selu Zastinju. Stećak za koji se vezuje spomenuto predanje leži na livadi uz sjeverni rub puta. Povijesni podaci se odnose na smrt posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine. O mjestu njegovog groba postoji narodno predanje u Jajcu i okolici.
Kosti su smještene u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom lijesu.
 


10.Historijsko/povijesno gradsko područje Jajca

Povijesno gradsko područje Jajca čini prostorno i topografski zaokruženu cjelinu. Dva su ključna činitelja slike Jajca. Prvi je snažan značaj morfologije terena i prirodnih datosti kao što su rijeke, kaskade, vodopad, sedrene stijene skulpturalnih oblika i dr., te uzajamnost prirodnog i građenog. Ovdje je prirodno tako snažno iskazano, da sve što je građeno i plasirano u toj dramatičnoj scenografiji dobiva poseban lokalni iskaz. Prirodna datost ovdje, zapravo, nosi genius loci. Tako je najsnažniji činitelj slike grada vodopad, koji kroz povijesni razvoj strukture grada postaje i mjesto sa najsnažnijim značenjem u gradu. Drugi činitelj predstavlja neprekinuti slijed materijalnih iskaza ljudskog djelovanja visokog kulturnog nivoa i povijesnog značaja u dugom razdoblju od doba Rimskog carstva do suvremenog, što je još značajnije, dugi neprekinuti slijed urbanizacije, što ovu cjelinu čini jednim od najstarijih bosanskih gradova.  Kontinuitet, preklapanje i sučeljavanje različitih povijesnih razdoblja doprinosi složenosti, raskoši, strukture i oblika grada.
Veliki dio sadašnjeg naselja nastao je na planskoj osnovici iz srednjeg vijeka i smješten je na padini koju na jugoistoku završavaju okomite stjenovite obale Plive i Vrbasa, a sa sjevera i zapada strmi obronci okolnih planina. Lakši pristup gradu moguć je samo uskim grebenom koji sa sjeverozapada vodi u sam grad.




11.Historijski/povijesni spomenik - Katakombe u Jajcu

Katakombe (podzemna crkva, kripta) su izdubljene je u živoj stijeni, nalaze se unutar gradskih zidina, ispod platoa koji se nalazi između Medvjed-kule i Crkve sv. Marije s Tornjem sv. Luke, u prostornoj cjelini u kojoj je tijekom povijesti  izgrađen veći broj sakralnih objekata
Historijski/povijesni spomenik Katakombe u Jajcu je podzemna građevina. Po osnovnoj dispoziciji slična je crkvi. Glavne prostorije su: narteks, baptisterij s krstionicama, naos, prezbiterij sa oltarnim dijelom. Orijentacija katakombi je jug-sjever (ulaz je s južne strane svijeta). U Katakombe se ulazi kroz malo i usko predvorje, čija se vrata nalaze u samoj stijeni. Negdje krajem 19. ili početkom 20. stoljeća ulaz u Katakombe je nadsvođen nadzemnim kamenim trijemom, kao zaštita od padavina. Pred ulazom u narteks, na stijeni predvorja s lijeve i desne strane vrata, uklesane su nedovršene figure. Na lijevoj strani je muška figura, vjerojatno sa kopljem u desnoj ruci, a u lijevoj drži nadolje spušteni mac.  Lijevo, do njega je heraldička slika: velika kaciga niz koju se od “štita” (ili je to trebalo da bude vrh kacige) na tjemenu spušta plašt iz kojeg izvire ruka savijena u laktu sa mačem. Izgleda da se radi o nedovršenom prikazu grba Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Naime, na njegovom grbu, iznad kacige, je podignuta ispružena ruka sa mačem. Heraldički motiv je nevješto isklesan.  Zapadno od vrata je također shematski uklesana ženska figura koja u lijevoj ruci ima neki heraldički znak.Iz sredine glavne prostorije, kroz četverougaonu jamu se preko četiri strma stepenika spušta u neku vrstu kripte, dim. 3.92 X 4.22 m, visine od 1.90 do 2.20 m. Cijelu sredinu zauzima joj oltar sa perforacijom u obliku dvostrukog križa, polumjesecom i suncem, kao iznad spomenute grobnice u crkvi.



12.Istorijska/povijesna građevina - Kršlakova kuca (Kapetanovića kuca, Kršlakova kuca broj 2) u Jajcu

Objekt kuće je smješten u sjeverozapadnom dijelu grada Jajca, u stambenoj zoni smještenoj ispod jajačke citadele, na saobraćajnici koja od objekta Dizdareve džamije, Sahat-kule i Dizdareve kuće vodi prema čaršiji i Esme Sultanije džamiji. Potječe iz istog perioda kada i ostali gore navedeni objekti. Ovaj stambeni objekt predstavlja jedan od dva (drugi se nalazi neposredno uz Okica džamiju) sačuvana primjerka tradicionalne jajačke kuće koji su preživjeli ratna razaranja u periodu od 1992 – 1995. godine. Kao i ostale kuće ovog tipa i ova kuca ima gornju etažu urađenu od lahkih materijala, dok su suteren i prizemlje od čvrstog građevinskog materijala, odnosno lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom
 


13.Kršlakova stara kuća u Jajcu

Nema preciznih podataka o vremenu gradnje ovog objekta, mada se po načinu zidanja i vrsti i kvaliteti veziva može svrstati pred sam kraj XVIII stoljeća. Kršlakova stara kuca imala je suteren, prizemlje i sprat. Kao i ostale kuće građena je od lahkih materijala, s tim da su u ovom slučaju suteren i prizemlje urađeni od čvrstih materijala – lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom, dok je prvi sprat bio urađen u bondruk-sistemu s drvenim stupovima i ćerpičem kao ispunom. U ovom slučaju, osim konstruktivne uloge, ovim zidovima se savladavaju nepravilnosti i veliki nagibi terena. Kuca je bila pokrivena strmim drvenim četverovodnim krovom nagiba 45 stupnjevi i drvenom šindrom kao krovnim pokrivačem. Kršlakova kuca, kao i ostali objekti smješteni na ovom prostoru, izgleda kao da je organski izrasla iz terena. Tom utisku doprinose: prizemlje urađeno od kamena, bijelo
okrečena horizontala kata i strmi četverovodni krov pokriven šindrom. Naročito je dojmljiva južna fasada sa snažnim doksatom koji prolazi cijelom dužinom objekta i velikim brojem prozorskih otvora pravougaonog oblika. 
 


14.Povijesni (antički sakralni) spomenik - Mitrej u Jajcu

Spelej je izdubljen u stijeni, s podnom površinom oko 2.80 m ispod razine tla. Priroda su tla, vlaga i taloženje sedre djelomice učinile nejasnim plan mitreja. Hram se sastojao od nepravilne četverokutne prostorije – ćele, duge oko 7 m. Aparatorij nije ustanovljen. Zidovi su mitreja bili bez temelja. Zidani su od lapora, bez vezivne žbuke. Bili su neožbukani. Pretpostavlja se da su krovna konstrukcija i pokrov bili od pruća. Zapadni zid na kojem je centralni reljef, je gotovo u cijelosti bio isklesan iz stijene. Sjeverni zid je obrušen, a prostor ispunjen naslagama sedre. Dio praga je pronađen u sjeveroistočnome 5 kutu, u sekundarnome položaju. Pretpostavlja se da je ulaz bio na istočnome zidu, gdje je nađen kamen (vapnenac) koji je služio kao prag. Ostaci kamenih stuba, pronađeni na jugozapadnome kutu ćele, ukazuju na to da je tu vjerojatno bio izlaz. Pod je mješavina vlažne zemlje i pijeska
U ćeli je konstatiran samo lijevi podij širine 1.80 m. Na njemu su nađena tri mala žrtvenika i kameni kip Kautopatesa bez glave. Njegov partner Kautes, koji bi po pravilu morao biti na desnoj strani, nije pronađen. To je jedini primjer u Bosni i Hercegovini da su, pored prikazan dadofora (lučonoša) na reljefu, postojale i dvije slobodne mitraičke skulpture. Danas svi navedeni kameni spomenici leže na lijevom sačuvanom podiju.  Na zapadnome zidu koji je ustvari živa vapnenačka stijena, visine 3.15 m uklesan je reljef, u cjelini dobro sačuvan . Odbijeni su:desna Mitrina šaka u kojoj drži nož; vrh frigijske kape i Mitrino lice; zmijina glava; bordura s lijeve strane reljefa. Na desnoj strani reljefa su prirodne naslage tamnocrvene boje. Rad je dosta grub. Reljef je smješten u plitku nišu, visoku 1.68 m. Njen vrh je u obliku dvoslivnog krova i ukrašen je palmetama. Slika boga koji ubija bika zauzima skoro cijelu visinu niše. U sadržaju predstavljena je Mitrina scena tauroktonije, jednostavnoga tipa, ali su zastupljeni svi potrebni ikonografski simboli: Mitra u perzijskoj nošnji sa ogrtačem koji leprša. Jednim koljenom je prignječio bika, a lijevom rukom ga je uhvatio za gubicu, dok mu desnom zabija nož u srce.  Pomažu mu pas, zmija i škorpion. Prisutan je i gavran koji je donio nalog od Ahuramazde. Sa strana su dadofori (lučonoše). U gornjem su dijelu sunce (prikazano bez zraka) i mjesec (bez srpa). Umjetnik je upotrijebio boju: plavu za Mitrasovu tuniku, crvenu za ogrtač i hlače, i sunce i mjesec. Bik je najvjerojatnije bio crn, a pozadina zelena


 

15.Mjesto povijesne/historijske građevine -Musafirhana u Jajcu

Musafirhana se nalazila u glavnoj Ulici bratstva i jedinstva u neposrednoj blizini Travničke kapije, na udaljenosti od nekih 20 m prema jugu. 
Objekt musafirhane je predstavljao primjer tradicionalne jajačke kuće na dva kata. Po tlocrtnoj koncepciji ima vrlo ciste oblike koji karakteriziraju gradsku arhitekturu Jajca i strmi drveni krov sa drvenom šindrom koji skladno harmonizira sa arhitektonikom starog grada. Prizemlje objekta musafirhane je bilo urađeno od lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom, s debljinom zidova od 70 cm.  Međukatna konstrukcija Musafirhane je bila drvena sa podužno položenim hrastovim gredama dimenzija 20/20 cm. Podovi su bili urađeni od drvenih talpi debljine 5 cm. Zidovi prizemlja su bili od kamena, a konstrukcija oba kata bila je urađena u bondruk-sistemu, sa stupovima dimenzija 14/14 cm, i ispunom od cerpica. Cijela fasada bila je malterisana krečnim malterom i farbana u bijelo, dok su drveni elementi bili bojeni tamnim nijansama, najvjerojatnije lanenim uljem sa dodacima smola. Krov musafirhane je bio, kao i kod većine objekata u Jajcu, strm i pokriven drvenom šindrom. Krov musafirhane je imao nagib od 45 stupnjevi s rogovima velike dužine. Pojedini elementi krovne konstrukcije bili su dugi i preko 8 m.  Na vrhu krova nalazio se mali drveni toranj sa šatorastim krovom i s dugim šiljkom na vrhu, koji je označavao prolaznicima da je to musafirhana. Musafirhana nije imala dimnjak i sav dim je posebnim kanalima provoden u prostrani prostor krovišta. Na taj način se postizao dvojak efekt – jedan dio prostora krovišta se koristio kao sušionica za meso, a ujedno je dim karbonizirao drvenu krovnu konstrukciju s unutrašnje strane i na taj način je dodatno zaštitio od djelovanja vlage i gljivica.
 
 

16.Historijsko/povijesno područje – Nekropola sa stećcima u Vincu, općina Jajce

Naselje Vinac nalazi se oko 13 km južno od Jajca. U Vincu se nalazi stari grad smješten na stijeni nadmorske visine oko 500 m, koja se strmo ruši grebenima u dolinu, uz desnu obalu rijeke Vrbas. Zbog tih stjenovitih grebena Vrbas u velikom meandru okružuje grad s tri strane. U okolini naselja nalaze se tri manje nekropole sa stećcima. O naselju Vinac nema mnogo historijskih podataka. Prvi put se spominje u historijskim izvorima 1453. godine. Tada je zabilježeno da su se dubrovački poklisari zaustavili “sotto Vinazac” na putu kralju Tomašu u Jajce. Koliko je podgrade ispod utvrđenja bilo razvijeno, nije poznato.
Na lokalitetu je evidentirano vidljivih 38 stećaka. Ukrasi na stećcima nisu evidentirani. Nekropola je smještena na kosini, te stećci klize. Stećci su slabo obrađeni i očuvani, postavljeni su po oba glavna pravca.

 
17.Graditeljska cjelina – Omerbegova kuca u Jajcu

Nacionalni spomenik se nalazi u sklopu srednjovjekovnog kompleksa grada Jajca i lociran je uz objekt Travničke kapije.
Objekt Omerbegove kuće predstavlja tipičan primjer tradicionalne bosanske arhitekture s prizemljem građenim od krupno rezanih kamenih blokova, koji nose sprat građen u «bondruk» sistemu s ispunom urađenom od opeke, sa strmim četverovodnim krovom. Krov je kao i kod ostalih stambenih objekata u Jajcu bio pokriven šindrom. 
Prizemlje je popodeno ravnim kamenim pločama, dok je na jednom manjem dijelu postavljena kaldrma. Dvije manje prostorije u prizemlju su zasvedene te se pretpostavlja da je to najstariji dio kuće iz vremena kada je služila za smještaj oružja i posade koja je kontrolirala ulazak i izlazak iz grada. Enterijerska dekoracija je urađena po uzoru na musanderu. Prozori su urađeni u proporciji tradicionalnih prozora, ali su prilagođeni novoj namjeni, te su urađeni kao klizni. Vrata glavnih soba su izvedena u duborezu, a vrata kuhinje, cenife (toaleta) i dvorišta su jednostavnije izvedbe. Ostvaren je pristup dvorištu sa kata kuće, a dvorište je kaldrmisano. Preko dvorišta je ostvarena veza sa Travničkom kapijom koja je također bila u funkciji restorana. Fasada u prizemlju nije malterisana, te je vidljiva fino dersovana struktura kamenog zida, dok je sprat u cjelini malterisan krečnim malterom. Streha krova je zatvorena daskom. Na krovu, pokrivenim šindrom, vidljive su bade. Na sredini sljemena krova nalazi se mali četverougaoni tornjić pokriven šatorastim krovićem od šindre.



18.Kulturni krajolik – Plivska jezera s kompleksom mlinova na Plivi kod Jajca

U Jajcu, točnije na udaljenosti od pet kilometara od centra grada, nalaze se jedine očuvane vodenice koje se ovdje nazivaju Mlinčićima. 
Izgrađene su na sedrenoj pregradi između Velikog i Malog jezera. Godine 1984. godine počela je njihova rekonstrukcija na osnovi projekta koji je uradio dipl. ing. arh. Hazim Handžić iz Zavoda za zaštitu kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa BiH. Godine 1985. godine radovi su završeni. Ovdje je riječ o dvije grupe vodenica koje predstavljaju objekte visoke etnografske vrijednosti.  Iako se ne nalaze u okviru zaštićenog gradskog područja, njihov utjecaj na gradsku jezgru je veliki.
 
 
19.Grobljanska cjelina – Rimokatoličko groblje Hrast u Jajcu
 
Katoličko groblje zauzima površinu od 1 hektara i 28 ari. Parcela groblja je položena u osnovnom pravcu sjeverozapad – jugoistok.  Sa istočne strane graniči sa ulicom Franje Peterkovića. Groblje je smješteno na maloj uzvišici koja počinje na jugoistoku i postepeno se penje prema najvišoj koti koja se nalazi na sjeverozapadnoj strani kompleksa. Otprilike na polovici groblja nalazi se centralna staza postavljena u pravcu sjeverozapad – jugoistok, sa grobnom kapelicom na sredini. Kapelica je nastala najvjerojatnije u doba austrougarske uprave i nema podataka da li je na tom mjestu nekada ranije bio objekt slične namjene. 
Najstariji spomenici su u obliku stele, visoke oko 80 cm, koja je lučno završena. Ukrasi su izrađivani uglavnom u plitkom reljefu, nekad vješto, a nekad vrlo jednostavno urađeni. Prikaz križa je obavezan na svakoj steli, ali u raznim varijantama kao što su latinski križ, kalvarija-golgota. Na nekim stelama je donja polovica rezervirana za natpis, koji se javlja na ovakvim stelama krajem 19. stoljeća. Natpis može biti kratak i urezan je na dnu stele, a ponekad zauzima donju polovicu spomenika. Materijal za izradu nadgrobnika je najčešće kamen i to vapnenac, sedra i posebna vrsta lokalnog pješčara. U groblju se nalaze i tri spomenika austrougarskim vojnicima koji su služili vojni rok u Jajcu, a koji su poginuli u borbama u Srbiji za vrijeme I svjetskog rata. Ovakvi spomenici se sreću na svim gradskim grobljima po Bosni i Hercegovini i većinom su u obliku stele. Kontinuitet sahranjivanja u groblju u Jajcu se nastavlja i između dva svjetska rata i u vremenu iza II svjetskog rata, kada počinje uveliko podizanje mramornih i granitnih grobnica i koje se zadržalo sve do današnjih dana.



20.Graditeljska cjelina - Zgrada financija (Niža stručna škola), Stara osnovna škola (Niža muzička/glazbena škola) i Saračeva kuca (Šarenica) u Jajcu

Zgrada financija, Saračeva kuca (Šarenica) i Stara osnovna škola izgrađene su u nizu, te tvore graditeljsku cjelinu, koja predstavlja primjer austrougarske arhitekture grada Jajca. Smješteni su u južnom dijelu grada, u neposrednoj blizini Tornja sv. Luke i Crkve sv. Marije, u ranijoj ulici Ejuba Ademovica Objekti graditeljske cjeline predstavljaju primjer arhitektonskog izraza sa početka perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, što je vidljivo kako po izgledu objekata (dimenzijama) tako i po njegovoj materijalizaciji. 
Zgrada Saračeve kuće - Šarenice u Jajcu izgrađena je u eklektičkom - pseudomaurskom izrazu. Taj izraz karakterizira upotreba bogate ornamentike i dekorativno-plastičnih elemenata na fasadama. Objekt je, kao što je već navedeno, izgrađen na mjestu starijeg objekta i predstavljao je za to vrijeme masivnu i visoku zgradu. U prizemlju objekta nalazilo se besplatno konačište za koje je bio urađen poseban ulaz sa sjeverne strane objekta.
Stara osnovna škola u Jajcu ima pravougaonu osnovu i dimenzija je 21,30 x 12 m. Duža strana objekta orijentirana je u pravcu istok - zapad. Objekt ima suteren, prizemlje i sprat. Sa južne strane, zbog velikog nagiba terena na kome je objekt podignut, njegova visina je znatno viša. Fasade objekta su vrlo jednostavne i njihova dekorativna obrada svedena je na pravilan ritam prozorskih otvora kao i na dijelove konstruktivne i dekorativne plastike.  Objekt je zidan opekom s debljinom zidova od 65 cm. Kao vezivno sredstvo je upotrijebljen produžno cementni malter. Objekt u enterijeru ima dva dvokraka stepeništa smještena na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani. Objekt je završen krovom s blagim nagibom i pokriven je crijepom. Objekt Zgrade financija se sastoji iz dva dijela: centralnog dimenzija osnove 12 x 7 m, i krila objekta, postavljenog okomito na centralni dio, dimenzija osnove 3,50 x 7,00 m. Krilo objekta se sa zapadne strane naslanja na centralni kubus objekta. Objekt je zidan od kamena i opeke, od čega je prizemlje na sjevernoj strani zidano od kamena sedre, a sprat od opeke. Na južnoj strani su prizemlje, prvi i drugi sprat zidani u cjelini od opeke, dok je sprat nadograđenog dijela urađen od kamena. Natprozornici su urađeni od radijalno složenih redova opeke. Objekt je u cjelini omalterisan produžno cementnim malterom. Meduspratna i krovna konstrukcija i konstrukcija stepeništa su od drveta. Krov je pokriven crijepom.  Zgrada financija je pokrivena vrlo strmim složenim krovom nagiba 60 stupnjevi. 




21.Povijesna/historijska građevina - Sinanbegova ili Okica džamija

Sinan-begova ili Okica džamija nalazi se u Gornjoj Mahali, neposredno ispod zidina starog Jajca.
Sinan-begovu je džamiju u Jajcu teško smjestiti u neku od tipoloških serija džamija koje su građene u Bosni i Hercegovini. Ona pripada tipu centralnih jednoprostornih džamija i izvorno je bila bez sofa. Cijeli je prostor džamije prekriven zidanom elipsoidnom kupolom od sedre, koja je skrivena šatorastim četverovodnim krovom. Prije ratnih razaranja 1992. godine, krov je bio pokriven drvenom šindrom. Džamija je imala drvenu munaru visine oko 14,00 metara, koja je bila osmokutnog presjeka. 



22.Povijesni/historijski spomenik – Stara ili Hafizadica česma u Jajcu

Nalazi se neposredno uz Travničku kapiju, ispod Omer-begovića kuće. Česmu je sagradila Hadži Šerifa Merjem hanuma, žena Seid Ahmed-bega Hafizadića, kći bosanskog teftedara Ahmet-bega Vilića iz Travnika, što je vidljivo iz natpisa na donjoj ploči iznad česme. Sagrađena je hidžretske 1262. (1845/1846) godine. Ranije je česma stajala na drugoj strani ulice, tridesetak metara od njene današnje lokacije na koju je prenesena 1948. godine, u neizmijenjenom obliku. 



23.Historijsko/povijesno područje – Stari grad Komotin, općina Jajce

Stari grad Komotin se nalazi na području sela Cvitovici, na uzvisini iznad komotinskog potoka. Smješten je sjeveroistočno od Jajca, na udaljenosti od oko petnaest kilometara. Lokalitetu se s glavnog magistralnog puta Jajce-Banjaluka pristupa uskim kolskim putem kojim se dolazi do sela Cvitovići, Zdaljevac i Seoci, odakle se isključivo pješice dolazi do grada, i to jednim dijelom preko proplanaka, zatim šumskim stazama i na kraju planinskim serpentinama.
Stari grad Komotin predstavlja primjer srednjovjekovnog utvrđenog dvorca. Građen je na način da su vanjske strane bile dobro utvrdene kako bi stanovnicima pružio sigurnost od neprijateljskih napada.  Komotin nije bio ratna utvrda već vlastelinski dvor sa svim karakterističnim prostorima koje imaju objekti te vrste. Fortifikacijski karakter Komotina je posljedica njegovog smještaja na uzvisini, zatim otežanim prilazom preko planinskih serpentina i jarkom preko kojeg je bio izgrađen drveni pokretni most.20 Stari grad je smješten na vrhu uzvisine tako da ima širok pregled na nesvakidašnje prirodno okruženje. Izgled srednjovjekovne utvrde Komotinu daju visoki kameni zidovi čija debljina iznosi cca 1,2 do 1,4 m
Istraživanjima koja su vršena na ostacima zidova i unutrašnjih prostora, utvrda Komotin je korištena za stalno stanovanje. Njegov izgled sa lijepo obrađenim vanjskim zidovima, s malim prozorskim otvorima (unutrašnjih dimenzija cca 105-80 cm i vanjskih od 40 cm) i visokim strmim krovom koji je bio prekriven šindrom, više je ličio na srednjovjekovnu kuću nego na utvrdu.
 


24.Historijsko/povijesno područje – Stari grad Vinac

Historijska cjelina - Stari grad Vinac nalazi se u mjestu Vinac, oko 13 km južno od Jajca. Grad je smješten na stijeni nadmorske visine oko 500 m, koja se strmo ruši grebinima u dolinu, uz desnu obalu rijeke Vrbas. Radi tih stjenovitih grebena Vrbas u velikom meandru okružuje grad s tri strane.
Grad se proteže u osnovnoj osi od zapada ka istoku. Sastoji se od dvije osnovne cjeline: velikog obora, površine oko 6500 m2, koji počinje od predvorja na zapadu i obuhvata južne padine ispod utvrđenja. Utvrđenje se sastoji iz ulaznog dijela i predvorja  na zapadu, središnjeg dijela sa petougaonom kulom (kula I) i polubastionom na zapadnom dijelu južnog bedema, te na istočnom kraju velikom glavnom kulom. Utvrđenja je dugačko oko 80 m, a široko od 15 do 10 m. Put na grad vodio je od platoa na kojem je bila džamija Sulejmanija, 
jugoistočno od glavne kule, skoro u njenom podnožju,  zatim između dvije stijene i ispod sjeveroistočnog ugla kule II, te se uz sjeverni bedem dolazilo do ulaza na sjevernom perimetralnom bedemu 

 

25.Graditeljska cjelina - Tvrđava u Jajcu

Tvrđava se nalazi u sklopu srednjovjekovnog kompleksa grada Jajca. Cijeli kompleks sa tvrđavom, gradskim zidinama i tornjevima leži na velikoj kamenoj piramidi, tj. na njenoj južnoj padini. S jugozapada je zatvara korito rijeke Plive, a s jugoistoka i istoka korito rijeke Vrbasa. Opseg srednjovjekovnog grada Jajca je oko 1300 m, sa površinom od 112 000 m2. Tvrđava se nalazi na sjeverozapadnom kutu opisanog gradskog prostora na vrhu brijega, koji je na nadmorskoj visini od 470 m.  Medu gradovima srednjovjekovne Bosne Jajcu pripada iznimno mjesto. To je jedino utvrđeno gradsko naselje sa svim odlikama urbanog središta u XV stoljeću. Arhitektonski spomenici uvjerljivo ilustriraju srednjovjekovnu umjetnost i različita politička stanja u Jajcu. U doba Hrvoja Vukčića ovdje je dominantna lokalna građevinsko - klesarska radionica, dok su u doba posljednjih bosanskih kraljeva u Jajcu radili majstori iz Dalmacije (kasna gotika primorskih gradova kao i znaci rane  4 renesanse). Matija Korvin u banovinu dovodi majstore iz kruga mađarsko - hrvatske kasne gotike. Sustav utvrda i gradskih obrambenih zidova građen je u nekoliko faza.
U I fazu spada tvrđava, koja se nalazi na samom vrhu brda, iznad sastava Plive i Vrbasa.
II faza je period Hrvojeve vladavine, prelaz iz XIV u XV stoljeće.
III faza gradnje počinje od smrti Hrvoja Vukčića (1416. godine) i seobom kraljevske prijestolnice u Jajce, otprilike od polovine XV stoljeća do 1463.godine. 
IV faza se odvija za vrijeme mađarske vladavine, tj. trajanja Jajačke banovine. od 1464. –do 1527. godine. Cijeli obrambeni sustav grada se prepravlja i dopunjuje
U V fazi, za vrijeme otomanskog imperija (1528.-1878.), grad dobiva konačan oblik. U tvrđavi se tornjevi pretvaraju u bastione i unutar starih srednjovjekovnih zidova podignuti su nasipi, te se gradi barutana.



26. Zgrada u ul. Varoš 11, historijski/povijesni spomenik

Stambeni objekt se nalazi u ulici Varoš br. 11, u istoimenom dijelu grada, unutar historijskog gradskog područja Jajca i na udaljenosti od cca 50-60 metara zapadno od Samostana i crkve Blažene Djevice Marije. Područje Varoši, poznato je po zanatskim radionicama: limara, kovača, šustera, samardžija, brijaća, itd. Sam objekt je plasiran na veoma strmom terenu, sa nagibnicom terena od zapada, prema istoku.  Stambeni objekt u ul. Varoš 11 je izgrađen na strmom terenu čija nagibnica ide od zapada prema istoku. Ovakva uslovljenost konfiguracijom terena, veličina i oblik parcele, te mogućnosti kaptiranja svjetlosti i sunčevog osvjetljenja, usvojili su način plasiranja objekta na  terenu, kao i prostornu organizaciju objekta. U vertikalnom smislu podijeljen je u suterensko-podrumsku etažu, suterenskoprizemnu etažu i sprat. Objekt ima čiste prostorne oblike koji karakteriziraju gradsku stambenu arhitekturu Jajca. Ovoj arhitekturi poseban akcenat daje visok četverovodni krov koji je izvorno bio pokriven drvenom šindrom. Nešto kasnije vlasnici takvih objekata su krovni pokrivač od šindre mijenjali najčešće krovnim pokrivačem od pocinčanog lima, potkovanim po već postojećoj konstrukciji. Kao i ostale kuće tog tipa, i ova kuca ima spretnu etažu urađenu od lakih materijala, dok su suterensko-podrumska i suterensko-prizemna izgrađene od čvrstog građevinskog materijala, odnosno lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom.  Debljina zidova u podrumsko-suterenskoj etaži, mjereno na sjevernoj strani objekta, iznosi od 70 cm, dok je na istočnoj strani, ona iznosi 80 cm. 
 

27. Parna lokomotiva, dio postavke Muzeja II zasjedanja AVNOJ-a
 
Parna lokomotiva nosi serijski broj 1190/1920. Oznaka osovina po njemačkoj notifikaciji bila je Bt-n2. Lokomotiva je saobraćala u Bosni i Hercegovini na standardizovanim uskotračnim prugama promjera 760 mm koje su izgrađene za vrijeme Austrougarske monarhije. Lokomotiva je za sobom vukla nekoliko vagona, a njihov broj je zavisio o vrsti i količini tereta koji je prevožen. Do danas nije ostao sačuvan niti jedan. Kompozicija je saobraćala tokom Drugog svjetskog rata, od kolovoza 1943. godine do siječnja 1944. godine na relaciji Jajce – Bugojno i Jajce – Šipovo, a lokomotiva je korišćena kao vučna lokomotiva za vozove na ovoj saobraćajnici.
Kompozicija je u svom sastavu imala i Titov osobni vagon. Osim podatka da je vagon bio velikih dimenzija sa peći u sredini, drugih podataka o njegovom enterijeru nema, ali je moguće zaključiti da je bio sličan Titovom vagonu u vozu na Oštrelju.  Parna lokomotiva se sastoji iz kabine unutar koje je smješteno ložište, i prednjeg, vanjskog dijela, sa dimnjakom i sigurnosnim ventilima. Lokomotiva spada u red manjih lokomotiva sa četiri točka. 



28. Zgrada željezničke stanice Šipad

Zgrada željezničke stanice Šipad u Jajcu nalazi se na desnoj obali rijeke Plive u Ulici Mračaj b.b. Lokacija na kojoj se nalazi objekt je izdvojena u odnosu na druge objekte i sjevernom stranom je orijentirana prema rijeci Plivi. U odnosu na Stari grad zgrada se nalazi oko 500 m istočno. Predstavlja jedini objekt u ovom dijelu grada koji je izgrađen u vrijeme austrougarske uprave. Na drugoj strani rijeke Plive, na udaljenosti od oko 200 m nalazila se druga zgrada željezničke stanice iz austrougarskog perioda koja je nakon posljednjeg rata srušena. Drveni željeznički most koji je spajao obale rijeke Plive je, također, srušen.  Zgrada željezničke postaje pravokutne je osnove i svojom dužom stranom orijentirana je u pravcu istok-zapad. 
Zgrada željezničke postaje Šipad u Jajcu građena je od tradicionalnih materijala. Zidovi podruma zgrade su zidani od rezanog obrađenog kamena – sedre u krečnom malteru. Njihova debljina je različita i na pojedinim mjestima iznosi oko 70 cm. U podrumu se nalaze ostave, kao i ostave za ogrjev. Bilo je nemoguće ući u podrum jer je stepenište potpuno zatrpano materijalom. Prizemlje, kat i potkrovlje objekta urađeno je od drvene bondruk konstrukcije sa ispunom od sedre čija debljina iznosi oko 50 cm. Objekt je poprečno s dva drvena zida podijeljen na tri prostorne cjeline.  Na osnovu sačuvanih ostataka, može se pretpostaviti da su se na svakoj etaži nalazile po dvije stambene jedinice koje su imale zajedničko kupatilo. Unutarnji pregradni zidovi su izrađeni od opeke debljine 20 cm. Svi zidovi sa unutarnje i izvanjske strane su malterirani.
 


29. Židovsko/Jevrejsko groblje u Jajcu

Jevrejsko groblje u Jajcu se nalazi u ulici Donja Katina, na području zvano “Tarla“.
Ulaz u groblje omogućen je sa sjeverne strane parcele, iz dvorišta privatne kuće. Groblje je sa ostale tri strane ograđeno ogradom od PVC mreže.
Površina groblja zauzima 351 m2. Uvidom u stanje lokaliteta na parceli je identificirano 19 nadgrobnih spomenika. Svi nadgrobnici su položeni ili tzv. ležeći nadgrobni spomenici. Orijentacija nadgrobnika je sjever-jug s blagim otklonom prema zapadu odnosno istoku.  Osim jednog, svi nadgrobnici su od kamena i imaju formu sanduka sa polukružnim završetkom. Svi nadgrobnici su izvedeni sa postamentima. Na spomenicima ne postoje ukrasi osim što su na čeonim stranama nadgrobnika izvedene niše unutar kojih su na nekim spomenicima vidljivi uklesani natpisi.  Na pojedinim nadgrobnicima natpisi se nalaze u nišama sa obje čeone strane, a evidentiran je i jedan uklesan natpis na gornjoj plohi nadgrobnika.