JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ ima čast pozvati Vas na otvaranje IZLOŽBE TRADICIONALNIH ZANATA I SUVENIRA povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine

Otvorenje izložbe će se održati u Etno muzeju Jajca (ul. Sv.Luke 15) dana 24.11.2017. u 13 h

Izložba će biti otvorena do 01.12.2017.

Na otvorenju izložbe će se predstaviti i pokazati svoje radove zanatlije koji  nastoje očuvati tradicionalne zanate u Jajcu.



Ovaj „Muzej pod vedrim nebom“ njeguje 29 nacionalna spomenika, od kojih je 10 nulte kategorije. Još od 1979. godine pokrenuta je inicijativa za upis Jajca na Listu svjetske UNESCO-ove baštine,a ponovo je oživljena od 2005. godine. Na području Jajca pronađene su mnoge značajne kulturno-historijske znamenitosti, među kojima se posebno ističe hram boga Mitre, koji je najstariji spomenik u Jajcu i potiče iz 4.st. Ovaj najznačajniji antički spomenik u BiH, otkriven je 1931. godine, a predstavlja staro indoiransko božanstvo Sunca i svjetlosti, čiji su kult iz Male Azije donijeli rimski vojnici.

Tvrđava (kastel, citadela) je srednjovjekovna tvrđava, koju je podigao graditelj Jajca. Medvjed kula, koja se ubraja u najstarija fortifikacijska obilježja u BiH predstavlja posljednju odbrambenu kulu izgrađenu između 1448.-1463. godine u bosanskom kraljevstvu.

Bitno je još spomenuti i misterioznu katakombu, koja uz sebe veže brojne legende. Nalaze se pod zemljom, uklesane u živu stijenu, a predstavljaju hram i podzemnu grobnicu posljednjeg bosanskog kralja, izgrađene 410.godine.

Na desnoj obali Vrbasa, u mjestu Podmilačje, udaljenom 7km od Jajca nalazi se jedina sačuvana crkva gotičkog stila u BiH. Crkva sv. Ive Krstitelja poznata je po tome što svake godine 24. juna na desetine hiljada hodočasnika iz raznih krajeva Evrope dolaze u Podmilačje vjerujući u iscjeliteljsku moć sv. Ive.

Među objekte sakralne arhitekture ubraja se i Franjevački samostan izgrađen u XIX stoljeću, u kojem se u staklenom kovčegu čuvaju kosti posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića.

Kao objekat istočnjačke arhitekture, u centru grada sagrađena je 1753. godine džamija Esme-sultanije, žene bosanskog vezira Mehmed-paše Muhsinovića, te se ubraja među posljednje građevine ove vrste sagrađene pod kupolom na teritoriji BiH. Prema legendi vjeruje se da je mlada sultanija "bolovala od teške bolesti" i da su joj hodže rekle "da će ozdraviti ako podigne zadužbinu.


 
ZAŠTO DOĆI

Grad Jajce predstavlja pozornicu, na kojoj su nastali mnogi važni događaji i dokumenti, ali također iznjedrene su i mnoge znamenite ličnosti, te se svakako pisanim, ali i usmenim predanjima prepričava bogata prošlost ovog grada. Neobični pejzaži i prelijep krajolik, koji stvaraju rijeka Pliva sa veličanstvenim vodopadom, koji se obrušava niz sedru, visoku 21 metar i spada među 12 najljepših vodopada u svijetu, te nestaje u kanjonu rijeke Vrbasa i baš u ovom gradu se ujedinjuju u jedno, svakako vrijedi vidjeti. Ovaj grad ima veliki turistički značaj, te je kapija grada širom otvorena za sve posjetitelje.





(www.tzsbk.com)
(foto: JU Agencija Jajce)

Na današnji dan – 17. studenog/novembra 1461. godine, prije točno 556 godine, u kraljevskom gradu Jajcu, u Crkvi sv. Marije papskom krunom je okrunjen Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj.

Stjepan Tomašević je na kraljevski tron došao nakon smrti svoga oca Stjepana Tomaša, koji je iznenada umro 1461. godine. Inače, Stjepan Tomašević je sin Stjepana Tomaša i njegove prve žene Vojače, s kojom se on po nalogu pape razvjenčao dolaskom na vlast iz razloga što je Vojača bila “žena iz naroda”, te pripadnica Crkve bosanske.

Stjepan Tomaš se kasnije ženi Katarinom Kosačom, kćerkom hercega Stjepana Kosače, moćnog vladara prostora koji danas obuhvata Hercegovinu, koja je upravo po njemu dobila ime. Katarina je uz Stjepana Tomaševića ostala sve do pada Bosne, nakon čega je izbjegla u Dubrovnik, a nakon toga i u Rim gdje je 1478. godine i umrla. Njene kosti se danas nalaze u Crkvi sv. Marije Ara Coeli u Rimu.

Despot Srbije

Stjepan Tomašević je, pored titule bosanskog kralja, nosio i titulu despota Srbije. Naime, dvije godine prije nego je postao kralj, on 1. travnja/aprila 1459. ženi Jelenu (Maru) Branković, kćerku srpskog despota Lazara koji je umro godinu dana ranije. Time je Stjepan Tomaševićde facto postao vladar Srbije.

Međutim, njegova vlast u Srbiji nije bila dugog vijeka. Već 20. lipnja/juna 1459. godine Srbija pada pod osmansku upravu, te Stjepan Tomašević gubi vlast koja mu je ženidbom, odnosno Lazarovom smrću pripala. On se vraća u Bosnu, gdje je hrabro čekao dolazak Osmanlija na čelu sa sultanom Mehmedom II Fatihom.

Stjepan Tomašević moli Europu i Vatikan za pomoć, ali uzalud

Za odbranu Bosne od Osmanlija posljednji bosanski kralj nije imao dovoljno snage. Toga je bio i sam svjestan, te je zbog te činjenice u više navrata tražio pomoć od kršćanske Europe, na čelu sa Vatikanom. Uprkos što je nekoliko puta tražio pomoć od europskih vladara, koji su bili gluhi na njegove vapaje, Stjepan Tomašević je vojnu podršku zatražio i od samog pape Pija II.

U nastavku pročitajte pismo koje je Stjepan Tomašević 1461. godine uputio papi Piju II:

“Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućega ljeta s vojskom da me udari da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju da im neće uzmanjkati tvoja priklonost.

Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat biti u ratu, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na monogim mjestima gotovo neosvojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu i još htio podići u Bosni biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov kršćanin i nije još izagnao maniheja (patarena) iz kraljestva. Ja sam pak kao dijete kršten i učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio kršćansku vjeru, pak se ne plašim čega se otac bojao. Stoga želim da mi krunu pošalješ i svete biskupe, što će biti znak da me nećeš ostaviti, ako bi rat planuo. Od tebe krunjen, donijet ću pouzdanje podanicima, strah neprijateljima.

Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje oružje, skupljeno za križarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje. Sada ćeš valjda naći više odziva, budući da i mlečani drgačije misle, jer nakaniše, kako se govori, rat Turčinu navijestiti. Još molim da izašalješ poslanika također u Ugarsku, koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom može Bosna spasiti, inače će propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljacima pokazuju; obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene otpast, ako se ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela nisu se dugo održala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka.

Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta da ispuni svoju želju. Ja prvi dočekujem buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu.

Ovako misli neprijatelj: ono što iskusih tebi obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarnosti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao; kršćanstvo je na veliku štetu izgubilo carski stol, stolicu patrijaršije i stup Grčke. Sada ja o tebi proričem: ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se; inače ću propasti i sa mnom mnogi drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti, koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.” (Preuzeto iz knjige “Povijest Hrvata”, Vjekoslava Klaića)

Jedini bosanski kralj okrunjen krunom iz Vatikana

Ipak, papu Pija II nije izmolio. Niti papu, niti bilo kojeg drugog europskog vladara. Jedini znak podrške koji je stigao iz Vatikana bila je papska kruna. Stjepan Tomašević je tom krunom okrunjen u Crkvi sv. Marije u Jajcu 17. studenog/novembra 1461., te je tako postao prvi, a kasnije će se ispostaviti i jedini bosanski kralj okrunjen krunom iz Vatikana. Kraljevi prije njega su se krunili drvenom krunom kralja Tvrtka I.

U proljeće 1463. godine sultan Mehmed II Fatih je u Adrianopolu (Edirnu) okupio veliku vojsku koja će osvojiti Bosnu. Nepune dvije godine nakon što je Stjepan Tomašević okrunjen, Mehmed II Fatih (20. travnja/aprila 1463. godine) nakon velikih napora osvaja kraljevsku utvrdu Bobovac.

Bosna pada, kralj pogubljen

Nakon pada Bobovca, Stjepan Tomašević se sklanja u Jajce, a nakon pada “kraljevskog grada”, on bježi u Ključ, gdje biva uhvaćen. Kralja je u Ključu zarobio sultanov vojskovođa Mehmed-paša Anđelović, inače srpski konvertit, koji kralju obeća da će mu sultan poštedjeti život, ako se preda. Međutim, el-Fatih se nije smatrao dužnim da treba ispoštovati obećanje koje nije dao on, već njegov vojskovođa.

Stjepan Tomašević je iz Ključa zajedno sa stricem Radivojem odveden u Jajce, gdje je 5. lipnja/juna 1463. godine i pogubljen. U narodu postoji priča da je sultan Mehmed Fatih naredio da se kralj pogubi na mjestu koje se vidi iz Jajca, ali odakle se sam grad ne vidi. To je bila svojevrsna kazna i posljednji udarac koji je sultan zadao kralju.

Franjevački samostan čuva kosti kralja

I zaista, na mjestu koje odgovara tom opisu Ćiro Truhelka je 8. juna/lipnja 1888. godine pronašao kosti Stjepana Tomaševića, koje se danas nalaze u Franjevačkom samostanu u Jajcu. Mjesto, odnosno kamen ispod kojeg je Truhelka pronašao kosti danas predstavlja jedan od kulturno-povijesnih spomenika BiH.

Pogubljenjem posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, te kasnijom smrću kraljice Katarine (1478.) ugasila se i kraljevska loza Kotromanića, a samim time i Bosansko kraljevstvo. Srednjovjekovna bosanska država u sklopu Osmanskog carstva postaje Sandžak Bosna.

Posljednji ostatci kralja Stjepana Tomaševića pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu.

Bosna i Hercegovina je danas na 21. plenarnom zasjedanju Generalne skupštine zemalja ugovornih strana Konvencije o svjetskom naslijeđu, koje se održava u Parizu, prvi put u svojoj historiji izabrana za članicu Komiteta za svjetsko naslijeđe Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Riječ je o jednom od najprestižnijih tijela u sistemu UN-a, koje se sastoji od 21 zemlje članice, i koje je, između ostalog, nadležno za razmatranje kandidatura i donošenje odluka o upisima svjetskog kulturnog i prirodnog blaga na listu Svjetske baštine UNESCO-a.

Izbor BiH u Komitet za Svjetsku baštinu predstavlja veliko priznanje BiH i doprinosu naše zemlje zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, te je izvanredna prilika za dodatnu promociju BiH na globalnom planu.

Izbor BiH u Komitet za Svjetsku baštinu je rezultat intenzivne kampanje koju je, u skladu sa relevantnom odlukom Predsjedništva BiH, u protekloj godini vodilo Ministarstvo vanjskih poslova BiH u uskoj saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova i Komisijom za nacionalne spomenike BiH, uz aktivno učešće svih diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u svijetu.

Predsjedništvo BiH danas je izrazilo zahvalnost svim državama koje su podržale izbor Bosne i Hercegovine u Komitet za svjetsku baštinu.

“Uvjereni smo da će posvećenost očuvanju i obnovi kulturne baštine koju smo do sada pokazali, činiti Bosnu i Hercegovinu predanom članicom Komiteta za svjetsku baštinu”, navodi se u saopćenju.

Glavni cilj Bosne i Hercegovine, kao člana ovog tijela, bit će zaštita i promoviranje Konvencije o svjetskoj baštini kao najvažnijeg globalnog instrumenta za prenošenje svjetske kulturne baštine budućim generacijama.

 

(Slobodna Bosna)
(foto: Samed Žužić)

Rijeka Pliva je lijeva pritoka Vrbasa, smatra se da je sedronosna jer u svom koritu ima niz sedrenih barijera i ruši se preko sedrene barijere sa visine od 25 do 30 m u Vrbas. Bogata je vodom i u ljetnim mjesecima.
Od izvora do jezera teče uglavnom pravcem JZ - SI, a od jezera do Jajca gotovo Z-I. Sve njene pritoke, počevši od najvažnije Janja, imaju tokove paralelne sa tokom Vrbasa,uglavnom dinarskog pravca. Takav pravac uslovljen je tektonski. Izvori Plive su također tektonski predisponirani.

 
U predjelu Velikog i Malog jezera došlo je do izdizanja krednih naslaga u odnosu na neogenske konglomerate, lapore i slatkovodne krečnjake. Neogen je potonuo duž velikog rasjeda Dobrika i rasjeda pred ulazom u Malo jezero na Plivi, preko puta Zaskoplja. Tektonski odnosi južno od Velikog i Malog jezera jako su komplikovani. Tu se javljaju filitni škrljaci, sivi krečnjaci,paleozojske stijene sa kloritnim ulošcima i dr.
Veliko jezero u pravac Z - I nastalo je na sudaru toka sa kvaredioritima i verfenima u Prisoju, na izlazu iz filita, te na rukavu su se natoložile velike količine sedre.

 
Dužina Plive je 30 km, izvire ispod površine na podnožju Jastrebnjaka i Smiljevca iz više vrela od kojih su dva glavna.
Na osnovi geomorfoloških i hidrografskih opažanja na terenu iznesena su mišljenja o pravcu podzemnog oticanja iz Kupreškog i Glamočkog Polja, a s tim u vezi i pravac oticanja voda iz tih polja ranije i danas. Ujedno je izneseno i mišljenje o vodomeđi Ponta i Jadrana u ta dva polja, te o pravcu oticanja i mjestu bifurkacije kao i vodomeđi Plive i Sane. Također, značajno je na kojoj se visini nalazi bifurkacija podzemnog toka u pravcu izvora tih rijeka, s obzirom na visinu eventualne akumulacije u obje rijeke u cilju podizanja hidrocentrala.


Dolazi do problemskog pitanje pojave sedre u nekim našim rijekama, dakle Pliva nije sedronosna do ušća Janja, koji je sedronosan, od Janjskog vrela u Strojicana. U slivu su još sedronosne rijeke Sokošnica i Volarica. I u slivu Plive je konstatovano da su sedronosni oni vodeni tokovi koji teku iz ili preko dolomita, u dijelovima toka gdje on naiđe na prirodne barijere.

Rad je napisao Tvrtko Kanaet, objavljen je u Geografskom pregledu 1959. godine, a izdavač je Geografsko društvo Bosne i Hercegovine.
Više o ovom radu možete pročitati ovdje!



Dvadeset vodenica pokrivenih šindrom izgrađene su od hrastovog drveta prije više stotina godina. Pravljene su bez tavana, prozora, dimnjaka… Stoljećima su ljudi iz okolnih sela na konjima donosili pune vreće žita i pšenice koje su mljeli u vodenicama. Kući su odlazili sa brašnom. Poredani jedan do drugoga, a bistra Pliva između njih.


Nažalost, zub vremena je i na vodenicama ostavio svoj trag. Ustanovljeno je da pojedine vodenice nose oštećenja na krovu, te da se ta trebaju brzim postupkom popravit.

Tim povodom je JU "Agencija Jajce" vlastitim sredstvima zamijenila krov na dvije vodenice te popravila rukohvate i prilazne staze.

U planu je uskoro sanacija krovova ostalih oštećenih vodenica.