Rad profesora Dubravka Lovrenovića je nezaobilazan. Nepotkupljiv, Lovrenović se borio za neko bolje društvo bez nacionalnih mitova i revizionizma.

Umro je drug Dubravko. Ovu semantičku konstrukciju koja nosi svoju historijsku težinu ne može i ne treba ponijeti danas i ovdje niko do Dubravko Lovrenović, akademik i veliki historičar o čijem radu su pisane tolike pohvale. Uz veliki stručni autoritet idu i osporavanja, Lovrenović, dovoljno snažan i stručan stalno je nailazio na jalove opaske nacionalista sa kojim se uspješno borio. O stručnosti i akademizmu profesora najbolje govore njegovi studenti koji se slažu u ocjeni da razumijevati bosansko srednjovjekovlje znači čitati i učiti od profesora Dubravka Lovrenovića. Veća pohvala od priznavanja i poštivanja vlastitih studenata nije potrebna. A pohvala ne nedostaje; član ANU BiH, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, znanstvenik sa velikim brojem stručnih radova, zamjenik ministra obrazovanja FBiH. Pred smrt se u historiju upisao kao jedan od značajnijih ljudi zbog kojih je UNESCO uvrstio stećke na Listu svjetske baštine.

Profesor Dubravko Lovrenović će biti pamćen kao čovjek, pored akademskih titula. Godinama nakon njegovog prodekanskog angažmana i dalje se spominje njegova spremnost da pomogne studentima i bude na njihovoj strani. Često je to radio kontra nastojanja većinske struje; za dobro svojih studenata i dobro svih studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ta alternativna i lična historija govori o profesoru Lovrenoviću više nego svaki članak.

Dubravko Lovrenović je rođen 30. augusta 1956. godine u Jajcu. Studirao i diplomirao 1979. historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1980. biran za asistenta. Postdiplomski studij pohađao i Beogradu, gdje je 1985. godine obranio magistarski rad “Balkanske zemlje prema mletačko-ugarskim ratovima početkom XV stoljeća”. Doktorsku disertaciju “Ugarska i Bosna (1387-1463)” obranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na oblasti Historija srednjeg vijeka. Objavio je brojne znanstvene radove posvećene bosanskom i europskom srednjovjekovlju u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Koautor je u dvije sinteze Povijesti BiH i fotomonografije Jajce – Središte i margina povijesti i ljepote (2008) = Jajce – A Centre and Margin of History and Beauty. Autor knjiga: Na klizištu povijesti – Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska (1387-1463) (2006); Povijest est magistra vitae. O vladavini prostora nad vremenom (2008); Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka (2009) (II dopunjeno izdanje izdanje, 2010 = Medieval Tombstones and Graveyards of Bosnia and Hum). Objavio je i povijesni roman: Sirat-ćuprija fra Ante Kneževića (2008). Urednik zbornika: Pad bosanskog kraljevstva 1463. godine (2015).

Sudjelovao na više domaćih i inozemnih naučnih skupova. Ljetni semestar školske godine 2001/2002 proveo kao gostujući profesor na američkom univerzitetu Yale. Tokom ljetnog semestra školske godine 2004/2005 boravio kao stipendist na Centralno-europskom univerzitetu u Budimpešti. Školsku godinu 2007/2008 proveo na University of Chicago kao stipendist Fulbright fondacije.

Rad profesora Dubravka Lovrenovića je nezaobilazan. Nepotkupljiv, Lovrenović se borio za neko bolje društvo bez nacionalnih mitova i revizionizma. Nije želio pristati na akademski konformizam, stoga je percepcija Lovrenovića ona u kojoj on ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko se bavi historijom, makar i laički. Polemički britak, Lovrenović je branio svoju struku i inspirisao studente da se bore uprkos svemu.

Porodična tragedija, koja će obilježiti posljednja pisanja o Dubravku Lovrenoviću biće njegova posljednja borba. Ta borba još uvijek traje i mora biti i naša borba.

Pišući o stećcima jednom je zapisao: Oni mole i opominju, zaklinju, upozoravaju i podsjećaju.

Nadajući se da će sresti svog Mahira u jednom pravednijem svijetu nego je ovaj, neka ga prate riječi: I molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil, kako vi jeste, vi ćete biti, kako jesam ja.

 

 

 

(Prometej.ba/S.B.)

(foto: fokus.ba)