Evlija Čelebi, Putopis – Odlomak o Jajcu
GRAD JAJCE
To je vrlo star grad. Jajce na bošnjačkom jeziku znači jaje. Iako ga je Fatih bio osvoji ovaj grad, neprijatelj ga je godine osam stotina šezdeset šeste opet zauzeo pa je u njegovim rukama ostao šezdeset sedam godina. Godine 934/ 1528 učasu kada su se njegovi stanovnici molili bogu u manastirima koji se nalaze u planini, turska vojska pod Husrev-begovim ušla je u grad i zaposjela ga . Zapovjedništvo ovog grada dato je Husam-kapetanu koji je Sulejman-hanu donio vijest o tom osvojenju.
To je kadiluk u bosanskom ejaletu u rangu kadiluka od stotinu i pedeset aspri. Nahije su mu jako bogate. Ima predstavnika Portirnih spahija, janičarskog serdara, gradskog zapovjednika(dizdara), tri stotine regularnih vojnika, baždara i tržnog nadzornika.
Grad se uzdiže do nebeskog svoda, a leži na jednoj kao jaje (okrugloj) stijeni. To je kameno utvrđenje trouglastog oblika. Sa suhozemne strane ima dvostruke bedeme. Sa jugoistočne strane, međutim nema ni traga gradskom bedemu. Na tu stranu gledaju doksati i prozori varoških kuća. Tu se nalaze stijene koje se izdižu do zviježđa Vlašića, a dolje duboko koliko tri minareta džamije Sulejmanije teče rijeka Vrbas velika kako more.
Ispod tih stijena nalaze se sve same pećine i podzemni hodnici a neke kuće imaju putove koje se silazi u te špilje. Grad ima dvije gvozdene kapije koje se koje stoje na sjevernoj stani, ali su razvaljene. Jedna se kapija otvara prema jugoistoku. Upravo na tom mjestu velika rijeka Pliva pada niz vrletne stijene i pada u donju rijeku (Vrbas). I kad Pliva padne s mjesta viskog kao tri minareta, pravi luk poput Kumove Slame. Zatim se obe rijeke sudaraju i dižu maglu do nebeskog svoda. Od ove magle pada rosa po kućama koje se nalaze u tvrđavi. U koritima pod stijenama, preko kojih rijeka Pliva teče ispod gradskih bedema, ima mnogo vodenica. Na pećinama su ozgo probijene rupe i provedena voda.
Eto, sjediti u onim zelenilom obraslim hladnjacima, koji se nalaze ispred ovih mlinova i promatrati tok kao more velike rijeke Plive, koja znanjem i moći božjom protiče iznad glave, promatrati njeno rušenje niz stijene tako je zanimljiv i jedinstven prizor da se čovjekmora diviti svemoćnom stvoritelju i ostati zapanjen i zadivljen.
Građevine – U gradu ima hiljadu kuća prizemnih i nasprat u dobrom stanju. Kako se ove kuće nalaze jedne ispod drugih, njihovi prozori gledaju u kuće i vinograde što su na suprotnoj strani.
Tu ima Sulejman-hanova džamija koja je podignuta od neke porušene crkve, zatim džamija i medresa Ahmed paše, njegov hamam i mekteb. Postoji dalje tekija, han, i svega osamdeset dućana, koje nalaze na glavnoj ulici. Osim one ulice koja vodi od jedne kapije do druge, tu nema nijedne druge velike ulice.
Kako je ovaj šeher za Melek Amed-pašinog vezirovanja bio izgorio, on je došao s vojskom velikom kao more i rekao: „Oni koji mene vole neka odmah podignu po jednu građevinu.“ Na to je svaki aga odmah podigao po jednu zgradu.
Gore u citadeli nema uopšte kuća. Tu stanuje samo gradski zapovjednik (dizdar). Ima tu i jedan runirani dvorac, jedan mesdžid i jedna pećina. Na njenoj kapiji nalaze se raznovrsni i grčki natpisi.
Na rijeci Plivi, koja protiče ispod praga spomenute gradske kapije, nalazi se veliki drveni most, a oko njega deset vitlova vodenica. Voda koja otiče odavde ide opet na mlinove koji se nalaze u koritu.
Na suprotnoj strani ovog mosta ima pet stotina kuća koje pripadaju raji. Hrišćane apsolutno ne puštaju u tvrđavu.
Postoji još jedna varoš izvan Banjalučke kapije koja ima oko tri stotine kuća. Jedna varoš, opet, ima i s onu stranu rijeke Vrbasa.
Ima vrlo mnogo vinograda i bašča. Zrak im je prijatan, a žene dražesne.
Posjećujući grobove: Ali-efendije, imama Ebu’l-Feth sultan-Mehmeda, Šejh Mustafe-efendije, Hurem-Čelebije Vaizovića koji je prminuo i bio božiji ugodnik (evlija) i Husam-kapetana koji je bio prvi zapovjednik (dizdar) ovog grada poslije osvojenja. Da ih bog sve pomiluje!