BLOG

Dana 13.10.2013. godine u prostorijama Hotela Turist 98 je upriličeno svečano dodjeljivanje diploma učesnicima 14. regionalnog kampa kao dio regionalnog projekta “Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća” kojeg financira Europska Unija i koji se pored BiH provodi još u Albaniji i Kosovu. Diplome su  uručili načelnik Općine Jajce g. Edin Hozan i predstavnici CHwB-a.

U periodu od 01 – 14 oktobra/listopada 2013.godine. Tokom kampa, studenti arhitekture, građevine, historije umjetnosti i srodnih nauka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova, Albanije, Grčke, Rumunije i Bugarske su timski radili u tri grupe. Obrazovne aktivnosti restauracije održane su na kompleksu mlinova na Plivi kod Jajca koji je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine „Kulturni krajolik – Plivska jezera sa kompleksom mlinоva na Plivi kod Jajca““ (Službeni glasnik BiH, broj 58/09). Aktivnosti snimanja i dokumentacije su održane na stambenom objektu u ulici Varoš 11 u Jajcu, koja je proglašena nacionalnim spomenikom. Aktivnosti vezano za interpretaciju samog kulturnog nasljeđa su bile fokusirane na historijsko jezgro Jajca, gdje su učesnici pokušali uvidjeti koja je trenutna interpretacijska ponuda, te koje aspekte treba osnažiti, dajući nove ideje i sugestije.

Partner bez kojeg Fondacija Kulturno nasljedje bez granica ne bi uspjela organizovati niti implementirati aktivnosti kampa su JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca kao i sama Općina Jajce.

Edukativne i demonstrativne aktivnosti upotrebe tradicionalnih zanata prilikom obrade drvene građe na kompleksu Mlinova su u sklopu projekta rekonstrukcije 4 mlinčića. Projekat je zajednički finansiran od strane Općine Jajce i Evropske Komisije kroz projekat „Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo“ . Fondacije Kulturno naslijeđe bez granica (CHwB) sa izvođačkom firmom «Marušić» će implementirati rekonstrukciju.

Naredne aktivnosti u okviru projekta „Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo“ biće održane na Kosovu i to 15. Regionalni restauracijski kamp u Vučitrnu i Mitrovici u periodu 16 do 27 oktobar/listopad, kao i regionalni trening seminar „Priče prošlosti i buduće uspomene” 28-30 oktobar/listopad u Prizrenu.

Od 12.10.2013. godine u prodaji je pušteno 18 vrsta razglednica. Razglednice možete kupiti ispred Katakombi, Tvrđave i u suvenirnici Etno muzeja po jedinstvenoj cijeni od 0,70 KM, ako se odlučite da kupite svih 18 vrsta sve možete dobiti za 10,00 KM.

1 razglednica: 0,70 KM

18 razglednica: 10,00 KM

Po jedinstvenoj cijeni od 3,00 KM na gore navedenim prodajnim mjestima možete kupiti i NOVO izdanje turističkog vodiča kroz Jajce.

Planinarsko društvo Ćusine organizuje planinarski izlet na relaciji muzej Avnoj-a, Bešpelj, kanjon Ugra, srednjovjekovna utvrda Komotin, Smionica. Profesor historije-povijesti Mirko Ljubez održati će čas historije i upoznati sve prisutne o srednjovjekovnoj utvrdi Komotin.

Stari grad Komotin predstavlja primjer srednjovjekovnog utvrđenog dvorca. Građen je na način da su vanjske strane bile dobro utvrđene kako bi stanovnicima pružio sigurnost od neprijateljskih napada. Komotin nije bio ratna utvrda već vlastelinski dvor sa svim karakterističnim prostorima koje imaju objekti te vrste. Fortifikacioni karakter Komotina je posljedica njegovog smještaja na uzvisini, zatim otežanim prilazom preko planinskih serpentina i jarkom preko kojeg je bio izgrađen drveni pokretni most. Stari grad je smješten na vrhu uzvisine tako da ima širok pregled na nesvakidašnje prirodno okruženje. Izgled srednjovjekovne utvrde Komotinu daju visoki kameni zidovi čija debljina iznosi cca 1,2 do 1,4 m.

Ćiro Truhelka navodi da se sam grad gotovo do krova sačuvao, te da nije bio ratna utvrda nego dvor, s popratnim prostorijama prilagođenim vlasteli, što uvećava vrijednost Komotina. O postojanju grada malo što nam je poznato, ali je izvjesno da je postojao već u 15. stoljeću. U historiji se Komotin spominje samo jednom, i to 1497. godine. Naime, bosanski namjesnik Alibeg zauzeo je navedene godine Komotin i u njemu postavio svoju posadu, iako je između Ugarske i Porte (Osmansko carstvo) postojalo primirje. Kada je o tome stigla vijest u Budim, poslao je kralj poslanstvo u Carigrad da protestvuje protiv ovog nasilja usred mirnog doba.

O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio porijeklom iz sirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće tačno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorio grčki. Nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na Zemlji. Bio je pratitelj i učenik svetoga Pavla što se iščitava iz Pavlovih poslanica te Djela apostolskih. Izučio je medicinu u Antiohiji i Tarzu. Obratio se na kršćanstvo. Na brodovima je radio kao liječnik.

Zaštitnik je: liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke. Prema jednoj predaji, umro je u dobi od 84 godine u Tebi u Grčkoj.

Za njegove kosti vjerovalo se da su ljekovite tako je kosti u srednjem vijeku Đurad Branković despot srbski otkupio od tadašnjeg osmanskog sultana za 30 000 dukata (oko 70 kg zlata).

Kada se ženi posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević sa kćerkom despota srpskog Jelenom Marom Branković ona te kosti donosi kao miraz u Jajce. U tu čast se gradi zvonik koji dans ima ime Zvonik Sv. Luke.

1463. godine sultan Mehmed II dolazi u Jajce i dao je pogubit posljednjeg bosanskog kralja i mnogo bosanske  vlastele i upravo tad pada Bosna i prestaje Bosansko kraljevstvo. Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć Dubrovačkoj Republici tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu – kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu 1463. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj Matija Korvin nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.

Danas posljednji ostatci Luke Evanđeliste se nalaze u Padovi u Italiji, u bazilici svete Justine.

izvor: wikipedia

Zvonik Sv. Luke u Jajcu

Crkva Sv.Marije sa zvonikom Sv. Luke u Jajcu

Jelena Branković (kasnije Mara ili Marija; rođena 1447. godine, umrla nakon 1500. godine) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i tako posljednja bosanska kraljica. Iako se njena posvekrva, Katarina Kosača, često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je zapravo bila Mara.

Posljednja bosanska kraljica je bila najstarija kćerka srpskog despota Lazara Brankovića, vladajućeg srpskog despota, i bizantijske princeze, Jelene Paleolog, kćerke brata pretposljednjeg bizantijskog cara Ivana VIII Paleologa. Rođena je oko 1447. godine i krštena kao Jelena (neki izvori je nazivaju i Jelača). Jelena nije imala braće, već dvije mlađe sestre Jerinu i Milicu Branković.

Njen otac je u trenutku njenog rođenja imao dva starija brata, Grgura i Stefana, ali oba oslijepljena i tako uskraćena za vladavinu. Ovakva situacija učinila je Jelenu poželjnom udavačom, budući da je njen muž mogao tražiti vlast nad Srbijom po njenom pravu.

Pitanje Jelenine udaje dobilo je na važnosti iznenadnom smrću Jeleninog oca 20. januara 1458. godine.  Skrbništvo nad Jelenom su od tada dijelili njena majka i proosmanlijski nastrojeni vojvoda Mihajlo Anđelović, brat velikog vezira Mahmud-paše Anđelovića. Nakon pobjede antiosmanlijske i prougarske frakcije u proljeće 1458. godine, Osmanlije su započele osvajanje Srbije. Jelena je postala marioneta antiosmanslijske frakcije, a njen brak je mogao spasiti ili uništiti državu.

Brak

Nedugo nakon smrti despota Lazara počeli su pregovori o udaji Jelene kojoj je u miraz bila ostavljena cijela država.  Za budućeg despota Srbije izabran je Stjepan Tomašević, najstariji sin i prijestolonasljednik bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Pošto je bosanski kralj bio vazal ugarskog kralja, tada Matije Korvina, njegov pristanak je bio neophodan kako bi se sklopio brak. Matija Korvin je dao svoj pristanak 1458. godine, te su započeli pregovori između Tomaševićevog oca, Stjepana Tomaša, i Jelenine majke, despotice Jelene.

Srpska despotica

Dana 1. aprila 1459. godine sklopljen je brak između dvanaestogodišnje Jelene i Stjepana Tomaševića. Odmah po vjenčanju, Stjepan Tomašević je preuzeo vlast nad Srbijom i okončao jednogodišnji interregnum koji je vladao od smrti Jeleninog oca 1458. godine.

Međutim, vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka. Kako Stjepan Tomašević nije primio pomoć ni od ugarskog kralja ni od svog oca, pad Srbije je bio neminovan. U junu 1459. godine osmanski sultan Mehmed II osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Jelena bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni. Srpska despotovina je konačno pala 20. juna 1459. godine. Jelena je iz Smedereva u Bosnu ponijela i moći svetog Luke, koje je pohranila u Jajcu.

Bosanska kraljica

Dana 10. jula 1461. godine umro je Jelenin svekar, te je njen muž postao kralj Bosne, a ona bosanska kraljica, smjenjujući na tome mjestu maćehu svoga muža, Katarinu Kosaču. Jelenin muž je postao štićenik pape Pija II i još više produbio vezu između bosanskog prijestolja i Vatikana, što je započeo njegov otac. Papa mu je poslao krunu kojom ga je njegov delegat u novembru 1461. godine okrunio za bosanskog kralja, čime je Tomašević postao jedini bosanski kralj okrunjen u rimokatoličkoj ceremoniji. U duhu muževih nastojanja da se približi Vatikanu, kraljica Jelena se 7. novembra ili nešto kasnije odrekla imena koje joj je dato krštenjem u Pravoslavnoj crkvi i uzela ime Djevice Marije.  Od tada pa nadalje, izvori je nazivaju kraljicom Marom.

Kralj i kraljica su živjeli u kraljevskom gradu Bobovcu sve do 1463, kada su ga osvojile Osmanlije. Marin muž se tada sklonio u Jajce, a zatim u Ključ. Po osmanskom osvajanju Bosne, 5. juna 1463. godine, Marijin muž je pogubljen – Marija je ostala udovica sa šesnaest godina. Bosansko kraljevstvo je time srušeno, a teritorija Bosne i Hercegovine postala je dio Osmanlijskog Carstva. Kraljica Mara je moći svetog Luke ponijela sa sobom u egzil, da bi na kraju, vjerovatno prodajom, završile u rukama Mlečana.

Djeca

Prema zapisima biskupa Angela Massarellija, kraljica Mara je sa Stjepanom Tomaševićem imala dvoje neimenovane djece. Međutim, Massarellijevi zapisi ne navode njihova imena, niti ikakve biografske podatke.

Udovištvo

Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski Rim, svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine.

Odnosi s Dubrovnikom

Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć Dubrovačkoj Republici tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu – kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu 1463. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj Matija Korvin nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.

Život u Splitu

Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u Splitu, u benediktinskom manastiru Sveti Stjepan pod borovima. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u Šibenik ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je 1466. godine napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.

Mara u Osmanskom carstvu

Godine 1474. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini 1477. godine kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. Godine 1485. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana Bajazida II i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.

Od 01.10. do 14. 10. 2013. u sklopu 14. regionalnog restauracijskog kampa koji će se održati u Jajcu kao dio regionalnog projekta “Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća” kojeg financira Europska Unija i koji se pored BiH provodi još u Albaniji i Kosovu , upriličiti obnovu četiri zapaljena mlina koji se nalaze između Velikog i Malog Plivskog jezera.

Ovaj projekat obnove mlinčića u Jajcu, koji financira EU, će implementirati JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca”, Općina Jajce i Švedska organizacija Cultural Heritage without Borders (CHwB) / Kulturno naslijeđe bez granica.

U subotu 21.09. 2013. godine studenti sa više univerziteta iz Bosne i Hercegovine, u sklopu projekta “OD TVRĐAVE DO TVRĐAVE”, posjetili su Jajce.

Opći cilj projekta je upoznavanje studenata sa potencijalom prostora koji raspolaže kulturno-historijskim, prirodnim i društvenim resursom visokog stepena privlačnosti. Na temelju viđenog tokom obilaska tvrđava, te različitog znanja, studenti će moći izraziti svoju kreativnost i potrebe mlade populacije u kontekstu kulturno-historijske i prirodne baštine BiH.

Studenti su pored jajčke tvrđave posjetili i Grad Vranduk, tvrđavu u Travniku, Tešnju i Maglaju.

Nosilac projekta je Forum građana Zenica, a JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” kao partner projekta omogućila je studentima besplatnu posjetu na sve spomenike pod Agencijskom ingerencijom i obezbijedila profesionalnog turističkog vodiča.

više fotografija na našoj facebook stranici