Bosanski

Crkva sv. Marije

Nalazi se unutar historijske jezgre Jajca. U Crkvu sv. Marije je, nakon udaje za bosanskog prestolonasljednika Stjepana Tomaševića, 1. aprila 1459. godine, kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, kao miraz donijela moći sv. Luke Evanđelista. Novembra 1461. godine u ovoj je crkvi po papinskim poslanic- ima krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević.

U crkvi su sahranjeni članovi nekih gradskih porodica srednjovjekovnog Jajca. Za vrijeme otomanske vladavine, 1528. godine crkva je pregrađena u džamiju i nazvana imenom sultana Sulejmana II.

Objekat džamije  je nekoliko puta gorio u požarima. U požaru 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi. Sa sjeveroistočne strane objekta, izgrađen je zvonik – toranj sv. Luke u kasnogotičkom maniru, sa naznakama renesansnih is- kaza. Zvonik, visok 23,15 metara radili su domaći majstori. Zvonik sv. Luke pred- stavlja jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Objekat je već 1892. godine, od strane austrougarske uprave, zakonom od 27. juna 1892. godine proglašen spomenikom kulture.

Franjevački samostan

Franjevački samostan Sv. Luke u Jajcu, u ulici fra Antuna Kneževića, podignut je 1885. godine. Franjevci u BiH djeluju od 13. stoljeća i zaslužni su za opismenja- vanje stanovništva na ovim prostorima. Franjevački samostan u Jajcu posjeduje antičke, starokršćanske i srednjovjekovne arheološke spomenike. U samostanu se čuvaju kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.

Samostan ima i svoju etnografsku zbirku, knjižnicu i suvenirnicu. U knjižnici se čuvaju i vrijedni rukopisi, poput hronike samostana, reprint Hrvte matične knjige od prve polovice 18. stoljeća.  Samostansku zbirku i knjižnicu je moguće posjetiti uz prethodnu najavu u župnom uredu.

Kontakt informacije:Franjevački samostan Sv. Luke Jajce, ul. Fra Antuna Kneževića 6, p.p. 5 tel: (0)30 658 121, mail: [email protected]Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. , www.crkvajajce.org

Sv. Ivan Krstitelj – Podmilačje

U pravcu Banjaluke, 10 km od centra grada, nalazi se crkva i hodočasničko mjesto sv. Ivana Krstitelja. Prvi put Podmilačje se spominje 1461. godine u povelji kralja Stjepana Tomaševića. U to vrijeme je već postojala Crkva sv. Ive. Za vrijeme os- manske vladavine crkva nije bila uništena niti oštećena. Crkva sv. Ive u Podmilačju jedina je srednjovjekovna crkva koja je kontinuirano služila svojoj svrsi. Svake go- dine, uoči 24. juna/lipnja hiljade hodočasnika redovno dolazi u Podmilačje sa zav- jetom svetom Ivi.

Čudotvornost svetišta odavnina je poznata među stanovništvom iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja i svijeta. Svetište ima hodočasničku tradiciju dugu preko pet stotina godina i jedno je od najstarijih svetišta u BiH. Iz vjere u moć ozdravljenja mnogi sa sobom osim uspomena s duhovnih okupljanja nose kamenje, daščice i pijesak kao lijek.

Kontakt informacije: www.zupa-podmilacje.com

Posjetiti Tvrđavu u Jajcu, doživljaj je grada iz sasvim drugačije perspektive. Tvrđava je smještena nad gradom na 470 m nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je postojala još u 13. stoljeću, a građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća.

Pored današnjeg ulaza u Tvrđavu nalazi se portal sa kraljevskim grbom porodice Kotromanića iz 15. stoljeća. To je jedini sačuvani kraljevski portal u Bosni i Hercegovini. U Tvrđavi se nalaze objekat Ba- rutane, sagrađen krajem 18. i početkom 19. stoljeća i rezervoar za vodu iz perioda austro-ugarske uprave. Od Tvrđave se prema rijekama Plivi i Vrbasu pružaju od- brambene zidine s Medvjed kulom i Travničkom kapijom na istočnom zidu i Ve- likom tabijom, Kulom na Džikovcu, Papaz kulom, Banjalučkom kapijom i Šamića tabijom na zapadnom zidu.

Na putu prema Tvrđavi nalazi se, popularno nazvana, Sahat kula, koja je u srednjem vijeku bila prvobitni ulaz u grad. Pretpostavlja se da je sat na kuli stajao u osmansko vrijeme, te otuda potiče današnji naziv.

Tvrđava je otvorena za posjete svakim danom, tokom cijele godine. Ljetno radno vrijeme je od 9.00 do 19.00 sati, dok je zimi spomenik otvoren u periodu od 9.00 do 16.00 sati

Katakombe se nalaze unutar gradskih zidina, kod Medvjed kule. Spomenik je podzemna crkva isklesana u živoj stijeni. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu Kata- kombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ulaz u Katakombe je nadsveden nadzemnim kamenim trijemom.

U predvorju na zidovima stijene, nalaze se nedovršeni reljefi Hrvoja i Hrvojevog grba, te isklesana ženska figura s ljiljanima u ruci. Iz predvorja se ulazi u crkvu građenu u romaničkom stilu, a zasvođenu u gotičkom stilu. Uz pobočne zi- dove, sa strana, u podu, se nalaze grobnice, zasvedene lučnim otvorima.

Na lijevoj strani crkve, u dnu udubine je isklesan dvostruki križ, a lijevo i desno od njega sunce i polumjesec –  stari simboli kulta smrti, zagrobnog života i vječnog sna. Iz sredine glavne prostorije, kroz poseban otvor se, preko četiri strma stepenika, ulazi  u donji dio Katakombi, neku vrstu kripte. Cijelu sredinu kripte zauzima oltar sa perforacijom u obliku dvostrukog križa, polumjesecom i suncem.

Radno vrijeme Katakombi u periodu od maja/svibnja do oktobra/listopada je sva- kim danom od 9.00 do 19.00 sati.

U zimskom periodu (od novembra/studenog do aprila/travnja) radno vrijeme spomenika je svakim danom od 8.00 do 16.00 sati.

Mitrej (3./4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepob- jedivog boga sunca – Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine.

Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjes- ta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove – speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama – spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu, u istoimenoj ulici i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku nošnju, s ogrtačem koji leprša, kako jednim koljenom naliježe na bika i lijevom rukom ga drži za gubicu, dok mu desnom rukom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion.

Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.

Ovaj antički spomenik je slučajno pronađen prilikom izgrad- nje privatnog objekta početkom 20. stoljeća. Novi zaštini objekat od stakla, izgrađen 2012.godine oko Hrama, čini ovaj spome- nik dostupnim svim posjetiocima i bez obaveznog ulaska. Ukoliko posjetioci žele ući u objekat, potrebno je da pozovu broj (0)30 658 268 ili se obrate direktno u Etno muzej Jajca (Zgrada stare osnovne škole u neposrednoj blizini Katakombi).

Osim ostataka franjevačke samostanske crkve sv. Marije, Zvonik/Toranj sv. Luke u Jajcu spadaju u najveće spomenike duhovne kulture Hrvata u Bosni i Hercegovini i svjedoče o sjaju i moći bosanskog kraljevstva, te umjetničkom dosegu jajačke klesarske škole.

Papa Pio II. 7. studenog 1461. godine izdaje bulu po kojoj se dodjeljuje oprost svim vjernicima koji bi na marijanske blagdane posjetili crkvu sv. Marije u Jajcu. U crkvi su se, između 1459. i 1463. godine, čuvale moći (relikvije) sv. Luke Evanđelista što ih je u miraz donijela kraljica Mara kći srpskog despota, po čemu je Zvonik i dobio ime. Nakon definitivnog osvajanja Jajca 1527. godine Turci su Zvonik sv. Luke pretvorili u minaret. Džamija je nekoliko puta bila zahvaćena požarom, a od posljednjeg požara 1832. godine džamija nije bila u funkciji. Ostatak munare skinut je 1888. godine prilikom posjete princa Rudolfa Habsburškog Jajcu, dok je temeljita popravka izvršena 1949. – 1953. godine kada je i treća galerija oslobođena dozida. Zvonik sv. Luke je jedini potpuno sačuvan kampanil (tal. campanile – zvonik sagrađen bez izravne veze s crkvom) u unutrašnjosti Balkana, a spomenikom kulture proglašen je još 1892. godine.

(Autor teksta: Prof. Bruno Ljubez)

Nakon proklamiranja reformi i vjerske tolerancije u turskome carstvu sredinom 19. stoljeća, kod kršćana se u Jajcu javlja želja za podizanjem gradske crkve. Katolička je župa formalno u Jajcu, ali župna crkva bila je crkva sv. Ive u Podmilačju. Župnik je od 1741. godine stanovao u kući u Kozluku.

Blizu Kozlučkog mosta zaslugom tadašnjeg župnika Nikole Krilića, na zaravni zvanoj Selišće, počela je gradnja crkve 1866. godine, a završena desetak godina kasnije. Crkvu je 1895. godine pohodio Henrik Renner, austrijski putopisac i zapisao: „Crkva je veoma prostrana i visoka. Ima samo nekoliko redova klupa, prilično je bez nakita, a slikarije joj jako te sjećaju Turske, no još više vjernici u crkvi. Mogao bi pomisliti da si u džamiji. Osjem nas je tu bila samo još jedna gospogja evropski odjevena, inače sav svijet u domaćoj nošnji, a od toga najmanje tri četvrtine seljaka. Čuče, kleče ili sjede podvijenih nogu na golom podu crkvenom, neki metnuli poda se ćilim, drugi odjeću, a treći torbu; crveni saruk, što ga katolički seljaci najviše nose, svi su poskidali i ti vidjaš osobitu sliku. Skoro sve su glave obrijane kao i kod muslomana, samo u sredini je ostavljen dugačak perčin, koji raščupan pada niz legja ili je lijepo iščešljan u pletenicu…Još je veća sličnost s muhamedovstvom, kada svećenik kod podizanja uzdigne kalež i svi se vjernici čelom dotaknu samoga poda, akod blagosova pruže ruke u vis i raširenih prstiju segnu njima za uši, sasvim kao muslomani u džamiji. Očito je, da je taj običaj preostao još iz dobe osmanlijskog gospodstva.“ Crkva je najprije bila posvećena Maloj Gospi (rođenju Blažene Djevice Marije), ali je 1906. godine promijenjena u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velikoj Gospi). Crkva je bila velika, trobrodna bazilika. Poznati slikar Marko Antonini ukrasio je crkvu prizorima iz Marijina života u 12 slika: Anđeo javlja Joakimu i Ani Marijino rođenje, sv. Ana s Marijom, Blagovijest, Marija i Elizabeta, zatim Marijino krunjenje, a iznad trijumfalnog luka lik sv. Franje koji propovijeda okupljenom narodu, a iza njega se ocrtava jajački krajolik. U kutovima su bili medaljoni s likovima svetaca.

Crkva je obnovljena 1973. godine kada su elektrificirana zvona. Ugrađene orgulje (1951. god.) imale su 22 registra, a oltarna menza je 1977. godine izrađena po nacrtu kipara Zdenka Grgića. Jajačka je crkva imala pet zvona. Dimenzije crkve bile su 18,4 x 30 m, a visina 16,60 m. Dimenzije zvonika: 4,2 x 4,2 m, a visina 35,80 m. Nakon osvajanja Jajca 1992. godine, kad je izbjeglo cjelokupno stanovništvo, crkva je srušena do temelja. Ostala je hrpa ruševina. (Poslije povratka iz progonstva, vjerni puk jajački s ljubavlju je počeo graditi novu župnu i samostansku crkvu. Blagoslov kamena temeljca i gradilišta bio je 2001. godine, projektant današnje crkve je Zvonimir Krznarić iz Zagreba. Radovi koji predstoje na crkvi: izvanjsko i unutarnje uređenje, uređenje dvorišta i nabava umjetnina.)

(Autor teksta: prof. Bruno Ljubez)

Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini tijekom svoje duge povijesti bilo je usko povezano s djelovanjem Franjevačkog reda, koji je početkom XIII. stoljeća utemeljio sv. Franjo iz Asiza. Samostan u Jajcu osnovan je 1885. god. Franjevci su međutim u tom gradu nazočni još iz vremena bosanske samostalnosti, premda se točno ne zna kad su tu prvi put podigli samostan. Pouzdano se zna da u 15. stoljeću imaju samostansku crkvu sv. Marije, koja je kao romanička građevina u gotičkom stilu. Zidovi su bili oslikani, a jedna sačuvana kompozicija (“Mrtvački ples”) tema je karakteristična za franjevačke srednjovjekovne crkve.

Godine 1460.-1463. uz crkvu se gradi toranj sv. Luke, koji je dobio takav naziv jer su se tih godina u crkvi čuvale relikvije tog sveca. Kad je konačno osvojeno Jajce 1527. godine, Turci su tu crkvu pregradili u džamiju. Od crkve sv. Marije danas su preostale ruševine, dok je toranj sv. Luke potpuno sačuvan. Uza spomenutu crkvu franjevci su imali i crkvu sv. Katarine. Nju je vjerojatno dala sagraditi kraljica Katarina u četvrtom ili petom desetljeću 15. stoljeća. Nakon osmanskog osvajanja Jajca crkva je porušena; isto se dogodilo i s franjevačkim samostanom. Ta je nastamba franjevaca izgorjela 1620., ali je nekoliko godina poslije obnovljena. Gradnja samostana započela je 1877. i potrajat će do 1885. godine; a 1934.-35. samostan je obnovljen prema projektu arh. Karla Paržika (Pařik). Arhitektonski izgled samostana znatno je poboljšan. Ukrasnim kamenim dogradnjama samostan je dobio nove linije, koje ga čine osobito lijepim. U prostorijama samostana nalazi se više vrijednih umjetničkih djela. Od starijih slika na prvom je mjestu “Sv. Obitelj sa Sv. Ivanom Krstiteljem” iz 17. stoljeća od nepoznata italogrčkog majstora. Od suvremenih slikarskih djela najvredniji je niz tema iz Kristova života, što ih je u samostanskoj blagovaonici izradio ak. slikar Mirko Čurić iz Sarajeva. Slike su rađene u frizu što se protežu gornjim dijelom četiriju zidova. Samostanska riznica posjeduje lijep broj predmeta kulturno-povijesnog i umjetničkog značaja. Navlastito to su predmeti praktične crkvene namjene kao što su kaleži, monstrance, crkveno ruho itd.

Jajački samostan napose je bogat antičkim, starokršćanskim i srednjovjekovnim arheološkim spremnicima. Od rimskih spomenika navodimo najvažnije: „Igra Silvana i Nimfi“ (rimsko-dalmatski reljef, Šipovo kod Jajca, 1-1. st.), „Ulomak sarkofaga s predstavom borbe“ (Šipovo, 2-3. st.), „Gorgona Meduza“ (kameni antefiks s nekog nadgrobnog spomenika, Šipovo, 3. st.) itd. U muzeju samostana nalazi se i mala etnografska zbirka. Knjižnica posjeduje djela iz povijesti, filozofije, teologije, književnosti, te bezbroj domaćih i stranih časopisa i listova iz austrougarskog i novijeg doba. U njoj se čuvaju i vrijedni rukopisi, te matične knjige iz prve polovice 18. stoljeća (najstarija Matica krštenih iz 1720. god.). U Domovinskom ratu samostan je posve devastiran, a novi dio znatno oštećen uslijed rušenja samostanske i župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Netragom je nestao veliki dio muzejskih eksponata, umjetnina, knjiga iz samostanske knjižnice i arhiva. U tijeku je obnova starog dijela samostana.

Poznato je da su franjevci držali u Jajcu leprozorij. Bolesnici su bili smješteni po špiljama uz rijeku Plivu ili u Katakombama, što opet navodi na pomisao da je tu odavno bila špilja koja je služila različitim namjenama, a Hrvoje ju je namjeravao, tako pretpostavljaju neki povjesničari, preurediti u svoju obiteljsku grobnicu. Međutim, ovdje nije nitko pokopan. Hrvoje je umro 1416. u Kotor Varošu prije nego što su Katakombe dovršene, a Jelena se preudala za bosanskog kralja Stjepana Ostoju. Ovu podzemnu crkvicu, koju su gradili jajački klesari, narod naziva Katakombama iako to ona nije u klasičnom smislu. Ova „…katakomba u Jajcu prikazuje cijelu jedinstvenu arhitektoničnu zgradu, kršćanski hram sa svim sastavinama. U tom naliči na stare indijske hramove, koji su također istesani iz žive stijene.“ Katakombe su, kao kripta, nedovršene. Na ulazu su također nedovršene, u stijeni klesane figure i naznake grba, a u samoj unutrašnjosti su nedovršene prostorije. Crkvica se dijeli na gornji i donji dio, znači napravljena je na kat, sa oznakama različitih stilova, od istočnjačkih lukova, koji podsjećaju na mitraizam, do kršćanskog prezbiterija i krstionice u donjem dijelu, premda ostavlja dojam bogomolje pripadnika Crkve bosanske. Križ u donjem dijelu dokazuje nedosljednost „dobrih krstjana“ i njihove sekte, jer su proklamativno odbacivali raspelo i krštenje vodom. Ovo odražava i Hrvojevu vjersku nestabilnost, jer iako pripadnik Crkve bosanske, kao pragmatik nije htio odbaciti katoličanstvo s obzirom na političko okruženje. Ova podzemna crkvica dokaz je burnog vremena u kome je živio Hrvoje, ali i dokaz umješnosti jajačkih klesara, koji su sve prostorije isklesali u živom kamenu ili su adaptirali već postojeću špilju. Kroz Katakombe je u tijeku krvave bosanske povijesti prošlo mnogo ljudi. U njima je, kaže predaja, bila nekada i tamnica. Za represalija Omer paše Latasa ovdje su se skrivale žene i djeca pred ratnim sukobom. Bilo je i dobronamjernih stanovnika Katakombi poput derviša, koji su ovdje postom i molitvom, izolirani od vanjskog svijeta, nastojali pronaći duševni mir, ali je bilo i vandala koji su iskonskim nagonom nastojali sve uništiti, pa su ložili vatre, bacali smeće i uginule životinje u ovu podzemnu crkvicu, koja ima neprocjenjivu vrijednost za povijest Jajca i cijele Bosanske Kraljevine.

(Autor teksta: Prof. Bruno Ljubez)