Jajce je jedan od onih bosanskih gradova koji se ističu po svojim povijesnim, kulturnim, arheološkim, prirodnim i turističkim znamenitostima koje ga čine posebno privlačnim te za posjetitelje primamljivim i ugodnim mjestom.
Povećane posjete
U danima kada je proljeće počelo buditi prirodu i s dolaskom ljeta ljudi su u većem
JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je u centru kod Omer-begove kuće zamijenila oštećenu i postavila novu mapu grada Jajca.
Svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Opisivati je uzalud: jednostavno su se nekad davno, davno, u doba kad pisci još uvijek nisu trebali pisati bajke nego su se one pisale same, Vrbas i Pliva sreli, zagrlili i – ostali tako do dana današnjeg.
Sarajevo je državna prijestolnica, a Međugorje je čudom ili „čudom“ postalo to što je postalo i ta dva mjesta imaju uvjerljivo najveći broj turističkih posjeta u našoj državi. Da sam ja stranac (a i da nisam) i da imam jedan dan da ga provedem gdje poželim u BiH, izabrao bih Jajce.
Ne znam koja općina u BiH ima najviše nacionalnih spomenika po glavi stanovnika, ali mi, onako otprilike, djeluje da bi to moglo biti upravo Jajce (ima ih čak 29!). Znam da mu ozbiljno konkuriraju Stolac i Kreševo i jednom ću sjesti i izračunati, ali mi valja sačekati dok završi trakavica od popisa stanovništva.
Ali nije ni važno, najviše ili ne, Jajce bez sumnje ima što pokazati, kako onima koji žele „u trku“ obići zanimljiva mjesta i stvari, tako i onima koji traže mnogo više od onog što nudi prosječno zanimljiva bh čaršija.
I nije samo gradsko područje zanimljivo nego i mnoga druga mjesta u okolini. Trebalo bi, međutim, par dana da se sve to obiđe, a ja, lijen kakvim me je Bog dao, „kupim“ samo poneku sitnicu koja mi je usput. A usput mi je, recimo, Vinac. Zanimljiv je, naprimjer, po tome što je pod osmanlijsku vlast pao šezdesetak godina prije Jajca (1498.) pa je između dvije utvrde isto toliko godina postojala granica. Zidine Vinca ili Vinčaca i danas su tu, vide se s ceste, a viša od donje gradske kule je munara koju su prije petnaestak godina mještani podigli na temeljima Sulejmanije džamije koja se tu nalazila nekad davno, u osmansko doba.
U Vincu bih, pošto mi stećaka nikad dosta, pogledao i tamošnju srednjovjekovnu nekropolu. I pogledat ću, ali me na ulazu čeka čuvarica stećaka, šarena zmijurina. Ne traži dozvolu niti naplaćuje kartu, samo stoji i čeka, pa je fotografiram i u ograđeni prostor ulazim okolo, preko bodljikave žice. Ništa posebno: tridesetak stećaka razmjerno loše obrade, bez natpisa i ukrasa, razbacani su u visokoj travi u kojoj, nadam se, nema čuvaricinih pomoćnica. Hm, nadležni su čuvaricu mogli rasporediti i na neko atraktivnije mjesto.
Prije nego što putnik sa donjovakufske strane uđe u Jajce, pogled mu mora pasti na visoke tvorničke dimnjake iz kojih dan-noć dimi li dimi. Malo to kvari ukupni dojam, ali se dimna slika zaboravi čim se dođe na most kojim se preko Vrbasa ulazi u grad. Kad bi policajci naplaćivali kazne za sporu vožnju preko mosta, a desi se da se poneki auto i zaustavi, baš bi se namlatili para bez puno truda. A kako ne usporiti ili ne stati kad se u oko ulije vodopad?! Moraš biti Švabo ili Englez, discipliniran, sav po pravilu službe, a ako si naš, hm…
Opisivati je uzalud: jednostavno su se nekad davno, davno, u doba kad pisci još uvijek nisu trebali pisati bajke nego su se one pisale same, Vrbas i Pliva sreli, zagrlili i – ostali tako do dana današnjeg. Pliva se, iako prava dama, ne plaši skoka sa tridesetak metara, a ne plaši se jer je Vrbas čeka raširenih ruku. Što ti je džentlmen! I nije ga pregazilo vrijeme, iako on već stoljećima tako grli svoju ljepoticu…
Kad god sam tijekom proteklih dvadesetak godina došao u Jajce, uvijek su oko vodopada trajali nekakvi radovi, uvijek nešto razrovano, gomile materijala ovdje i ondje, ne može se prići i vidjeti kako treba… Izgleda da je svemu došao kraj pa se sad može birati odakle (sve) vidjeti spomenuti zagrljaj – s mosta, sa suprotne strane, na samom rubu slapa ili ispod njega, sa kružnog platoa uređenog posljednjih godina. Ja, naravno, biram odsvakud, ali prvo ide kava u jednom od kafića čija je ponutrica uklopljena u sedrenu stijenu. U unutrašnjosti kafića staklena stjenka, a iza nje prava stijena.
Eh, ali nije Jajce samo vodopad, valja mi uživati u stotinu čuda! Ne dao bog nikome, ali, naravno, da ne dođe! Zidine starog Jajca vide se sa svih strana i mame bez imalo ustručavanja, ali ipak polazim od Muzeja Drugog zasjedanja AVNOJ-a. U toj zgradi je 29. studenog 1943. godine stvorena Jugoslavija, tu je kralju Petru pokazan crveni karton, a Tito je postao maršal. (Kažu da je Jajce, a ne Drvar, trebalo biti Titovo, a zašto su odustali, eh, ko bi sad to znao! 🙂 U predvorju velika Titova slika, a u zgradi ništa posebno, mada je sada stanje dobro kakvo je bilo prije nekoliko godina. Ispred zgrade Moša Pijade (evo vidim, počeo sam praviti rimovane putopise!), sav nekakav snishodljiv; očito je davno shvatio da više nema ni Jugoslavije ni maršala Tita pa ljubazno pristaje na fotografiranje. Pružam mu obje ruke; ipak je u pitanju stariji čovjek, umro je još prije gotovo šezdeset godina.
Partizanski spomenik, poprilično skroman s obzirom na ulogu Jajca u Drugom svjetskom ratu, smješten je izvan gradskih zidina. Čudno je da je podignut tek 1972. godine, valjda jer je okolo bilo dovoljno drugih mjesta koja su podsjećala na to povijesno razdoblje. A onda kroz Travničku kapiju pa u grad! Napiti se vode na Hafizadića česmi, baciti pogled na Omerbegovića kuću, pa polako uza stepenice, ka glavnom dijelu utvrde. Usput spomenuti podatak da se Hafizadića česma do 1948. godine nalazila na drugoj strani ulice, stotinjak metara dalje, pa je iz nekih razloga demontirana i prenesena na sadašnje mjesto. Možda to ne bih spomenuo, ali je voda s česme toliko hladna i ugodna da joj se, eto, moram nekako odužiti.
Nogu pred nogu, a oči lete na sve strane, jer je tu smiješano stotinu arhitektonskih stilova, od klasične bosanske kuće pa do čvrste austrougarske gradnje. U jednoj od takvih smješten je i Turistički ured, zajedno sa Agencijom za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala. Bit će da su te kuće u nizu, ako se dobro snalazim, zgrada stare osnovne škole i zgrada financija, obje izgrađene malo nakon uspostave austrougarske vlasti, a osim Turističkog ureda i Agencije, danas je tu i Zavičajni muzej sa etnografskom i geološko-petrografskom zbirkom. Do njih je Šarenica ili Saračeva kuća, sagrađena 1899. godine, najpoznatija po tome što je tu utemeljen nedavno blagopreminuli TANJUG (Telegrafska agencija nove Jugoslavije), a u njoj je žuljeve nabijao i veliki Antun Augustinčić.
Odatle ću do crkve svete Marije, odnosno njenih ostataka. Prije se tu nalazila romanička crkva, podignuta nekad u 12. ili 13. stoljeću, a onda je sagrađena nova, u gotičkom stilu. U njoj su se nekad nalazile moći (neki kažu i tijelo) svetog Luke Evanđelista, a tu je 1461. godine od papinskih poslanika krunisan i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Unutrašnjost se može pogledati samo kroz ružne žičane rešetke zaglavljene na vrata, a ono što se vidi, godinama nije dirano: ostaci grobnica srednjovjekovnih uglednika i razbacani komadi kamene plastike. Nakon što su Osmanlije osvojili Jajce, crkva je, kao i mnoge druge, pretvorena u džamiju, a moćni toranj svetog Luke, sa osnovom izrađenom u gotičkom, a gornjim dijelom u romaničkom stilu, ostao je usprav zahvaljujući tome što je pregrađen i pretvoren u munaru. Oko toga kome objekt pripada posvađali su se malo prije kraja 19. stoljeća jajački muslimani i katolici. Crkva-džamija je, naime, izgorjela još 1832. godine i od nje su ostale samo gole zidine, pa su jedni htjeli obnoviti džamiju, a drugi crkvu. Austrougarska vlast nije izašla u susret ni jednim ni drugim pa je zidina ostala zidina koju i danas jedni nazivaju crkvom, a drugi džamijom.
Malo iznad crkvodžamije je Burića kuća, bolje reći ono što je od nje ostalo nakon ratnih razaranja. Izgrađena je prije više od četvrt tisućljeća, a upravo u njoj je 1943. godine bio smješten Vrhovni štab NOV na čelu s Josipom Brozom Titom. S njim je, ostalo je zapisano, bio i Aleksandar Ranković. Nekad je to bila, vidi se sa starih fotografija, raskošno uređena bosanska kuća, stati pa je se ne nagledati, a sad… Nula bodova!
Nije Burića kuća jedina koja kvari dojam, naprotiv, u najužoj jezgri još je mnogo objekata koji su u ruševnom stanju, ali novca za obnovu sveganema , naravno, ni izbliza koliko bi trebalo. To je shvatljivo, ali nije to da i oko slapa i oko utvrde ima mjesta, rupa, u koje je nabacano smeće, kao i onih koje za nevolju služe kao neka vrsta javnih toaleta.
Usput se, dok dođem na plato ispred ulaza u katakombe i Medvjed kule, osvrćem jedno osamnaest puta, jer je svaki pogled iz svakog kuta druga slika, a svaka je na svoj način zanimljivija od prethodne. U Medvjed kulu može se samo poviriti koroz rešetke na ulazu; godinama se najavljuje njena sanacija, štoviše, možda je i urađena, ali se unutra ne može. Uvijek se kaže da je u lošem stanju, a ja nikako da skontam kako kula čiji su zidovi gdjegdje debeli i nevjerojatnih šest metara ne može izdržati <em>nalete</em> onih koji bi rado da vide i njenu unutrašnjost.
Zato se, srećom, u katakombe može. Jest da je srednjovjekovlje najvažniji dio jajačke povijesti, ma koliko su se i Osmanlije i partizani utrkivali kako bi mu ugrozili primat, ali nimalo zanemarivo nije ni razdoblje rimske uprave. Naprotiv, čitav jajački kraj je u to doba imao veliki vojni i gospodarski značaj, o čemu govori podatak da je kod Papaz kapije pronađena i manja kasnoantička nekropola, a ostaci rimskih naselja ili utvrda na Crkvini kod Divičana, u Podmilačju i nad Komotinskom rijekom. Na nekoliko mjesta su pronađeni rimski spomenici (Kuprešani, Peratovci, Nadvode kod Carevog Polja), rimski hram sa bogatim nalazima u Harmanima, a ostaci rimskog naselja s tragovima metalurške proizvodnje na Metaljci kod Carevog Polja. Ipak, sve to na stranu, ali ono što se krije u pećini ispod zemlje daleko je najvažnije. Tu je u stijenu uklesan reljef Mitrasa, indoiranskog božanstva Sunca i svjetlosti, vrlo štovanog među rimskim vojnicima, a vrlo vrijedni nalazi iz katakombi najbolje govore koliko važno je bilo to mjesto i uopće i u raširenom mitraističkom kultu. Eto, bog Sunca i svjetla, a ispod zemlje! Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić u katakombama je sagradio crkvu, krajem 1943. godine tu je boravio Tito, a danas polumračnim hodnicima jezde znatiželjnici sa svih strana svijeta. Mnogi, nažalost, ne mogu pobjeći od potrebe da i sami postanu dio povijesti pa stotine imena visi sa uglačanih i začađenih zidova. Nek’ im je Mitra na pomoći…
Grad je inače i podigao vojvoda Hrvoje (od 1391. do 1404. godine), a Madžari ga dograđivali sve dok nije pao pod osmanlijsku vlast, 1528. godine. Ulaz u najuži dio tvrđe krasi gotički portal sa kraljevskim znakom ispod kojeg se svako malo neko fotografira, pa kud ću, šta ću, i ja se namjestih. Sjećam se da su prije par godina i tu izvođeni radovi – gornji dio portala bio je oštećen pa ga je valjalo popraviti. Sada je taj gornji dio bjelji, ali će vrijeme učiniti svoje pa se za koju godinu ništa neće primijetiti. U utvrdi mi cijelo vrijeme društvo pravi jedna maca – ne traži ništa, stalno je spremna i za maženje, a i kad treba napraviti koju fotografiju. Zajedno se penjemo i u austrougarsku kulu usred središnjeg dijela – prije je bila zakapijana, a mene zanima šta je unutra? Hm, ništa, samo gole daske i zidovi. Na jednom od vanjskih zidova i jedva čitak naziv postrojbe koja ga je gradila koji prije nikad nisam primijetio.
Šetnja gradskim bedemima posebna je priča, bio čovjek tu prvi ili pedeseti put. Sve se vidi, sve je na dlanu, a dobar foto-aparat lako primiče svaku građevinu i svaki detalj. Detalja je bezbroj, eno ih u, pa ko voli, nek’ izvoli, a ja ću spomenuti samo pravoslavnu crkvu Presvete Bogorodice: podaleko je za obilazak, a gotovo da se nema šta ni obići. Nije zanimljiva što je stara, izgrađena je tek 1930.-35. godine, nego što je od nje ostao samo toranj. Crkva je, naime, minirana tijekom posljednjeg rata, a kako je toranj ostao čitav, to sami Bog zna. Uglavnom, to je još jedan od nacionalnih spomenika u Jajcu koji nije obnovljen, kako stvari stoje, ni neće skoro. Toranj bez crkve se, pak, i ne može se vidjeti baš često.
Sa utvrde se spuštam do Dizdareve (Ženske) džamije. Otključana je pa provirujem kako bih prvi put vidio njenu ponutricu. Zidovi su joj bili ukrašeni orijentalnim i narodnim motivima koje je, nekad oko 1870. godine, izveo sarajevski nakaš Mustafa Faginović. Izgradio ju je 1812./13. godine Sulejman-beg Kulenović, a u nju su se nekad išle moliti samo žene. Pojma nemam kakvo je stanje danas – kad sam ja provirio, bila je prazna. Inače je zanimljiva po tome što nema munare, a još više zbog toga što ima unutarnju kupolu, iako je ona svana prekrivena krovom od jelove kaplame.
Od Dizdareve ću poprijeko, ka Sinan-begovoj džamiji. I ona je proglašena nacionalnim spomenikom kulture. Ne znam kako je to kod drugih, ali je meni svaka džamija s drvenom munarom samim tim prelijepa, a još kad ide iz krova, a krov je od kaplame, eh, pa zar može ljepše?! E, ovo je upravo jedna takva pa obilazim i fotografiram je sa svih mogućih strana, unaprijed u sebi (a možda i naglas?) gunđajući i rogoboreći što će u foto-galeriju moći samo jedna. Mnogo je starija od Dizdareve (sagrađena je 1689. godine), zadužbina je Sinan-bega Džabića, ali je u samom Jajcu poznatija kao Okića džamija, jer su imamsku dužnost u njoj desetljećima obavljali imami iz roda Okića. Uz džamiju je česma, nekom neukom kao meni malkice nalik na onu Hafizadića, iz čaršije (ili je to samo zbog natpisa na arapskom, pitam se?), a da sam uk umjesto neuk, možda mi ne bi izgledala ni nalik.
Spuštam se ka Kršlakovoj staroj kući, u kojoj je danas smještena Gradska galerija. I ona je pokrivena kaplamom, zidovi su joj od kamena, pa djeluje kao da je iznikla, a ne sagrađena, a njeni zidovi, i okolni, potporni i drugi, žile su tog stabla . Ne ulazim, drugi ću put, radije uživam u spoznaji da svako uzbrdo ima svoje nizbrdo.
Nakon što se spustim u ravan, nastavljam ka središtu čaršije, najpoznatijoj jajačkoj džamiji, koja se ime dobila po sultaniji Esmi. Esma je bila supruga bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića (bosanski vezir od 1760. do 1763.
MEĐUNARODNI DAN I EVROPSKA NOĆ MUZEJA 2016. godine
MUZEJI I KULTURNI KRAJOLICI
I FOTO SAFARI – JAJCE 2016.
Tema: Jajce, kulturni pejzaž
Organizator: JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih
potencijala grada Jajca“
PROGRAM:
21.05.2016.godine (SUBOTA)
10:00 sati
• Okupljanje učesnika ispred Muzeja II zasjedanja AVNOJ-a
• Uvodna riječ Organizatora
10:00 – 13:00 sati
• Obilazak historijskog gradskog jezgra Jajca sa turističkim vodičem i predstavnicima Organizatora i fotografisanje spomenika i prirodnih ljepota Jajca.
PROPOZICIJE
1. Fotografije nastale na Foto safariju, učesnici trebaju dostaviti na e-mail: [email protected], u naslovu (subject) mejla napisati “Foto safari”.
2. Uz fotografije poslati i slijedeće podatke:
• naziv fotografije
• podaci o autoru (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail)
3. Javno glasanje za najbolje fotografije vršiće se putem facebook stranice https://www.facebook.com/Agencija.Jajce/. Fotografije će u najkraćem roku biti objavljene na fejsbuk stranici: “Agencija-za Zastitu Bastine Jajce” u albumu “Foto safari – Jajce 2016”.
4. Ukoliko Organizator posumnja da je korišten softver za automatsko generisanje lajkova prilikom glasanja, slika će biti diskvalifikovana
5. Tri fotografije koje prikupe najviše lajkova do 19.06.2016.godine, u 23:59 h, bit će nagrađene, dok će i ostale fotografije koje budu izabrane od strane žirija biti predstavljene na izložbi fotografija sa Foto safarija, u Domu kulture Jajce, u okviru manifestacije „Međunarodni skokovi sa Vodopada u Jajcu“, u osmom mjesecu ove godine.
6. Nagrade će biti uručene na otvorenju izložbe u Domu kulture, dana 05.08.2016.godine (PETAK).
7. Zaposleni u Agenciji, kao ni članovi njihovih porodica, nemaju pravo učešća na Konkursu.
8. Organizator zadržava pravo da prihvati ili ne prihvati fotografiju za koju smatra da tehnički ne zadovoljava minimum kriterijuma, bez posebnih objašnjenja.
9. Učesnik mora biti spreman da na zahtjev Organizatora dostavi fotografiju visoke rezolucije ili izvorni fajl.
10. Organizator ima pravo na korištenje svih dostavljenih fotografija u okviru Foto safarija za promociju u bilo kojem obliku i u bilo kojem mediju. Pri tome će Organizator nastojati da navede ime autora, ali ne odgovara ukoliko to uredništvo drugog medija ne učini. Pri ovakvom korištenju Organizator se oslobađa od bilo kakvih potraživanja od strane autora fotografija na Foto safariju.
Kontakti Agencije: tel/fax: 658 268, e-mail: [email protected]
Kontakt osoba: Dženana Makul Husić, mob. 063 276 250, e-mail: [email protected]
Lijep i ugodan dan !
Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. juna/lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).
U proteklih četrdesetak godina ova manifestacija je izrasla u jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice i potiču ih da postanu aktivni sudionici održivog i ravnomjernog razvoja, te preuzmu odgovornost za očuvanje planeta poimajući da je uloga lokalnih zajednica ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve.
Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja je „Zabrana nelegalne trgovine divljim vrstama“ (‘Go Wild for Life’). Ovom temom želi se ukazati na važnost očuvanja diverziteta na Zemlji, tačnije borbi protiv nezakonite trgovine ugroženim divljim vrstama i potrebi očuvanja divljih vrsta biljaka i životinja na njihovim prirodnim staništima.
I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok, uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Jedna od najvećih opasnosti po životinjski i biljni svijet predstavljaju krivolov i trgovina autohtonim vrstama, biznis koji svake godine donosi između 8 i 20 milijardi eura i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja. Najveći pritisak je na rijetke, ugrožene i ranjive vrste kako flore, tako i faune, što direktno dovodi u pitanje njihov opstanak.
Jedan od četiri sisara, jedna od osam ptica, jedan od tri vodozemca i 70 posto biljaka u svijetu su, prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN), ugroženi.Bosna i Hercegovina (BiH) karakteriše se iznimnom genetičkom, specijskom i ekosistemskom raznolikošću, a na prostoru Evrope je među najvišim stepenima endemičnosti. Čak 30% ukupne endemične flore Balkana (1.800) vrsta se nalaze u BiH, od kojih su mnoge u ostatku Europe gotovo istrijebljen.
Faktori koji dovode do smanjenja diverziteta su, između ostalog: eksploatacija prirodnih resursa, sječa šume, otvaranje brojnih kamenoloma, lov i krivolov itd. Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama (šverc), jedan su od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u BiH.
Bosna i Hercegovina, kao malo koja druga zemlja, ima, na relativno malom prostoru, povoljne ekološke uslove za opstanak i uzgajanje različitih vrsta divljih životinja.
Primjer za to je svakako opstanak populacija velikih zvijeri (vuka i medvjeda) i brojnih drugih autohtonih vrsta kao što su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk, ris, jarebica kamenjarka i poljska, i dr. Osiguranje zaštite divljih životinja je važna odgovornost za buduće generacije, za vlasti i druge donosioce odluka, kako na Evropskom tako i na nivou pojedinih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ovaj cilj se može postići jedino integralnim upravljanjem prirodnim resursima.
Kako bi se osiguralo provođenje odgovarajućih mjera za zaštitu zaštićenih ugroženih vrsta, potrebno je donošenje adekvatnih, odnosno redefiniranje postojećih zakonskih i podzakonskih akata usklađenih sa evropskim direktivama, te strateških programa i planova iz ove oblasti, jednako kao i kontinuirana saradnja i efikasniji rad svih provedbenih mehanizama, od carine, preko inspekcija itd, kako bi se spriječio šverc zaštićenim vrstama.
Međunarodne Konvencije kojima se uređuju pitanja zaštite, upravljanja i unapređenja flore i faune su brojne, a BiH je do današnjih dana prihvatila i potpisala najznačajnije, među kojima su za pitanja lovstva najvažnije Bernska Konvencija, CITES Konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Nažalost, i pored toga što je prošlo više od dvije godine od potpisivanja najvažnijih Konvencija za razvoj Lovstva u Bosni i Hercegovini (Bern i CITES), po pitanju implementacije ovih Konvencija nije urađeno ništa.
Kada je riječ o problemu krivolovnih aktivnosti i drugih negativnih pojava koje postepeno dovode do uništenja zaštićenih područja i vrsta, potrebno je podizati svijest društva o ovoj problematici. Nizak nivo svijesti i nedovoljan značaj koji se u medijima pridaje ovoj tematici, razlog je što šira javnost ne pokazuje mnogo interesa za probleme sprečavanja ili borbe protiv krivolova. Ukazivanje na štetne posljedice krivolova mora se intenzivirati kroz medijske kampanje i edukciju lokalnog stanovništva, posebno djece i omladine, o važnosti i vrijednosti zaštićenih područja, kao i kroz saradnju sa lovačkim organizacijama, koje edukacijom svojih članova mogu značajno doprinijeti sprječavanju krivolova.
U mnogim područjima, od kojih se neka smatraju i zaštićenima, krivolov je veoma raširena pojava koja se najčešće manifestuje kroz ubijanje zaštićenih vrsta, lov u periodu lovostaja, korištenje nedozvoljenog oružja. Stoga je u ovim slučajevima, između ostalog, važno razviti održive načine upravljanja ovim područjima, od kojih će i zaštićeno područje i stanovnici okolnih naselja imati koristi.
(Izvor: Federalno ministarstvo okoliša i turizma)
Jučer je u prostorijama Privredne komore (PK) FBIH u Mostaru održana Osnivačka skupština Udruženja za turizam PKFBIH.
Kako je saopćeno iz te komore, privrednici iz realnog sektora djelatnosti turizma prepoznali su potrebu za međusobnim povezivanjem i zajedničkim djelovanjem, a Privredna komora FBIH je prepoznala značaj razvoja ove gospodarske grane u sveukupnom razvoju gospodarstva BIH, te je Predsjedništvo PKFBIH donijelo odluku o osnivanju novooformljenog Udruženja za turizam.
Osnivanje novog udruženja je podržalo i Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Savjetnica ministrice za turizam i ugostiteljstvo, Azra Džigal je pozdravila sve prisutne, izrazila zadovoljstvo pozivom na osnivačku skupštinu, pozdravila samu inicijativu i Komore i privrednika te poručila „da se nada da će i Ministarstvo (FMOIT) i PKFBIH, odnosno njeno Udruženje za turizam u budućnosti biti prijatelji i partneri jednom drugom u svakom smislu.“
Skupštini se odazvalo preko 30 privrednih subjekata iz svih regija FBIH.
Udruženje je i zamišljeno da u budućnosti radi u sekcijama, a na Osnivačkoj skupštini usvojeni su interni dokumenti Udruženja, te izabrani predsjednik i potpredsjednik Udruženja.
(FENA, foto: Agencija)
JU“Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ predstavila je turističke potencijale i prirodna bogatstva Jajca na 12. Sajmu privrede u Tešnju. U posjeti Sajmu su bili načelnik Općine Jajca Edin Hozan i direktor JU „Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ Huso Hadžić.
Na listi sajamskih događaja u BiH, Sajam privrede u Tešnju se svakako nalazi na vrhu liste po svim relevantnim kriterijima ocjene. Svake godine se ljestvica postavi sve više i iznova tako, jer se Udruženje privrednika ”BIZNIS CENTAR” Jelah Tešanj sa svojim partnerima uvijek potrudi da uloži svaki atom snage kako bi Sajam ispunio očekivanja i najoštrijih kritičara. Tako je bilo i ove godine, i sa punim pravom i slobodom se može reći da je sva 4 dana održavanja 12.Sajma privrede Tešanj 2016 grad Tešanj bio u potpunosti u znaku Sajma. Zamjerku nisu mogli naći ni izlagači, ni posjetitelji, a ni zvanice i gosti iz države , regije, a ni svijeta. Ono što je Sajmu dalo još više na značaju jeste međunarodni karakter, što pokazuje da je razvijena privrede ”malog bh. gradića” Tešnja svakako veoma zapažena i u svijetu. (http://www.zosradio.ba)
Kraljevski grad Jajce sa svojom turističkom ponudom ove godine je do mjeseca juna primamio veliki broj turista koji su iznenadili i domaćine ovog grada. Plivska jezera su omiljeno mjesto turista iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja svijeta.
Huso Hadžić, direktor Javne ustanove “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca”, je kazao kako je ova sezona najbolja do sada u posljednjih 20 godina.
“Ova sezona je krenula u martu sa prvim turistima, a maj je bio do sada najudarniji mjesec. Posljednjih dana u Jajcu borave učenici koji su na ekskurzijama iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine. Turisti iz zemalja regiona, ali i Engleske, Njemačke, pa čak i Kine dolaze u Jajce kako bi uživali u prirodi i posebno nas raduje da se broj njihovih noćenja u Jajcu povećava”, kazao je Hadžić.
On je istakao da turisti sve manje vremena provode u našoj zemlji te da samo u prolazu pokušavaju posjetiti najznačajnija mjesta bh. gradova, ali da je stanje puno bolje nego proteklih godina.
“Nama je cilj da ostanu što više vremena u Jajcu kako bi posjetili i jezera, Tvrđavu, Mlinčiće, Katakombe, Etno muzej i sve stare vjerske objekte koji kod njih izmamljuju posebnu pažnju. Ove godine je stanje bolje, ali se nadamo da će i narednih godina boravak turista u našoj zemlji biti što duži”, dodaje Hadžić.
U narednom periodu na tvrđavi u Jajcu bi trebala biti izvršena elektrifikacija, napravljen mokri čvor i ugostiteljski objekat te sanirana medvjeđa kula odakle se pruža pogled na panoramu grada. Plivska jezera sa mlinčićima bi trebala biti uređena kao zaštićena zona, a malo jezero bi do naredne godine trebalo dobiti i plažu gdje bi se turisti mogli kupati.
U Jajcu je 24. i 25. maja održan Sajam turizma i eko proizvoda, a šlag na tortu turističke ponude su skokovi sa Vodopada u Jajcu koji će ove godine biti održani 6. augusta.
“Ove godine pored učesnika iz naše zemlje, očekujemo takmičare iz Slovenije, Srbije, Njemačke, Kosova i drugih zemalja gdje se ova disciplina njeguje. Vjerujem da će ova godina biti udarna, najbolja do sada, i vjerujem da ćemo proširiti ponudu i da ćemo imati šta ponuditi”, zaključio je Hadžić.
Domaćini su najavili da će iz godine u godinu raditi na proširenju svojih kapaciteta i bogaćenju turističke ponude kako bi se gosti u kraljevskom gradu osjećali što bolje i pronašli sve što im je potrebno.
(Izvor: Klix.ba)
Nakon dvije godine pauze, na oduševljenje svih koji vjerno prate rad hora Mošus, objavljena je još jedna kasida pod nazivom “Tebe slijedim.”
Za odabir lokacija, ovaj put, odgovorni su njihovi pratioci na Facebooku, koji su u postavljenoj anketi dali najviše glasova gradu Jajcu, pa Sarajevu.
Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca podržala je projekat u svrsi promocije vjerskog turizma u Jajcu.
Pogledajte video:
