Nakon proklamiranja reformi i vjerske tolerancije u turskome carstvu sredinom 19. stoljeća, kod kršćana se u Jajcu javlja želja za podizanjem gradske crkve. Katolička je župa formalno u Jajcu, ali župna crkva bila je crkva sv. Ive u Podmilačju. Župnik je od 1741. godine stanovao u kući u Kozluku.

Blizu Kozlučkog mosta zaslugom tadašnjeg župnika Nikole Krilića, na zaravni zvanoj Selišće, počela je gradnja crkve 1866. godine, a završena desetak godina kasnije. Crkvu je 1895. godine pohodio Henrik Renner, austrijski putopisac i zapisao: „Crkva je veoma prostrana i visoka. Ima samo nekoliko redova klupa, prilično je bez nakita, a slikarije joj jako te sjećaju Turske, no još više vjernici u crkvi. Mogao bi pomisliti da si u džamiji. Osjem nas je tu bila samo još jedna gospogja evropski odjevena, inače sav svijet u domaćoj nošnji, a od toga najmanje tri četvrtine seljaka. Čuče, kleče ili sjede podvijenih nogu na golom podu crkvenom, neki metnuli poda se ćilim, drugi odjeću, a treći torbu; crveni saruk, što ga katolički seljaci najviše nose, svi su poskidali i ti vidjaš osobitu sliku. Skoro sve su glave obrijane kao i kod muslomana, samo u sredini je ostavljen dugačak perčin, koji raščupan pada niz legja ili je lijepo iščešljan u pletenicu…Još je veća sličnost s muhamedovstvom, kada svećenik kod podizanja uzdigne kalež i svi se vjernici čelom dotaknu samoga poda, akod blagosova pruže ruke u vis i raširenih prstiju segnu njima za uši, sasvim kao muslomani u džamiji. Očito je, da je taj običaj preostao još iz dobe osmanlijskog gospodstva.“ Crkva je najprije bila posvećena Maloj Gospi (rođenju Blažene Djevice Marije), ali je 1906. godine promijenjena u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velikoj Gospi). Crkva je bila velika, trobrodna bazilika. Poznati slikar Marko Antonini ukrasio je crkvu prizorima iz Marijina života u 12 slika: Anđeo javlja Joakimu i Ani Marijino rođenje, sv. Ana s Marijom, Blagovijest, Marija i Elizabeta, zatim Marijino krunjenje, a iznad trijumfalnog luka lik sv. Franje koji propovijeda okupljenom narodu, a iza njega se ocrtava jajački krajolik. U kutovima su bili medaljoni s likovima svetaca.

Crkva je obnovljena 1973. godine kada su elektrificirana zvona. Ugrađene orgulje (1951. god.) imale su 22 registra, a oltarna menza je 1977. godine izrađena po nacrtu kipara Zdenka Grgića. Jajačka je crkva imala pet zvona. Dimenzije crkve bile su 18,4 x 30 m, a visina 16,60 m. Dimenzije zvonika: 4,2 x 4,2 m, a visina 35,80 m. Nakon osvajanja Jajca 1992. godine, kad je izbjeglo cjelokupno stanovništvo, crkva je srušena do temelja. Ostala je hrpa ruševina. (Poslije povratka iz progonstva, vjerni puk jajački s ljubavlju je počeo graditi novu župnu i samostansku crkvu. Blagoslov kamena temeljca i gradilišta bio je 2001. godine, projektant današnje crkve je Zvonimir Krznarić iz Zagreba. Radovi koji predstoje na crkvi: izvanjsko i unutarnje uređenje, uređenje dvorišta i nabava umjetnina.)

(Autor teksta: prof. Bruno Ljubez)